priča iz prve rukeHrvatski majstor u prepariranju i wood carvingu osvaja cijeli svijet: Uzori su mi Michelangelo, Brusina Picasso i Oliver

Rijetki su ljudi koji mogu reći da su im ribe promijenile život, ali eto, ja sam jedan od njih.

Kao što već mnogi znaju, a pogotovo oni koji prate Otvoreno more, bavim se prepariranjem, odnosno dermoprepariranjem, restauracijom i izradom skeleta riba i drugih morskih organizama, ali i onime što je u ovom poslu možda najzahtjevnije, rekonstrukcijama, odnosno potpunom izradom realističnih modela tamo gdje ne postoji stvarni primjerak.

I upravo tamo gdje drugi staju, ja idem još jače.

Rekonstrukcija nije samo kiparstvo.

Ona zahtijeva precizno poznavanje anatomije, boja, tekstura i prirodnih položaja riba.

Svaki komad koji izađe iz mog ateljea mora izgledati kao da je živ, iako je u potpunosti izgradnja krenula od nule.

I baš sam na ovim stranicama, jednom prilikom iznio svoju želju da radim ribe iz velikih svjetskih rijeka, mora, oceana, a što se, eto, na kraju i ostvarilo.

Prijelomni trenutak se dogodio na Europskom natjecanju preparatora u Salzburgu(European taxidermy championship) na kome sam u iznimno jakoj konkurenciji osvojio drugo mjesto u master kategoriji.

Iako se radilo o rekonstrukciji, moj rad škarpine je privukao mnoge poglede, pa je zapažen i nagrađen na najvišoj razini.

A upravo me tamo primijetila ekipa iz Dubaija i tako je krenula jedna sasvim nova priča.

Imao sam tamo baš ono što njima treba - kvalitetnu rekonstrukciju ribe.

Suradnja je proizašla iz kvalitete i stručnosti.

Ljudi iz Dubaija tražili su nekoga tko ne samo da tehnički svladava materijal, nego razumije biologiju, zna prenijeti ‘dušu‘ organizma u formu i ima osjećaj za estetiku.

Nakon natjecanja u Salzburgu kontaktirali su me i vrlo brzo smo dogovorili prve projekte koji su se odnosili isključivo na rekonstrukcije morskih organizama za edukativne i izložbene svrhe.

A što je bilo na ‘meniju‘?

Radio sam rekonstrukcije različitih vrsta riba, manjih, većih, zahtjevnih i više zahtjevnih...

Jednostavnih nije bilo jer takve zapravo i ne postoje.

Bile su tu paklare, slingure, glavoči, ali i morski psi, dvodihalice...

A upravo takvi zadaci čine ovaj posao posebnim jer iziskuju dodatno istraživanje i prilagodbu tehnika izrade.

Svi radovi za Dubai su rekonstrukcije, ali to nije sve jer je suradnja s našim muzejima stalna, a tu su i privatni kolekcionari, pa posebni naručitelji...

Jedan od projekata koji je privukao najviše pažnje, a nije za Dubai, je rekonstrukcija morskog psa, Velikog bijelog, dužine 2,5 metara koju sam izradio za suvenirnicu u Trogiru.

Iako mnogi misle da jest, ovdje nije riječ o pravom preparatu jer je cijeli primjerak ručno modeliran, oblikovan i obojen, s naglaskom na realizam i efekt ‘živog‘ izgleda. Ispod površine se kriju dani i dani preciznog rada, planiranja i završne obrade.

Svi koji su u mogućnosti i nalaze se u Trogiru, a žele to vidjeti, pravac u suvenirnicu ‘Shark‘.

Ne možete ga fulati jer čim se pojavite na ulazu, dočekat će vas ralje.

Inače rekonstrukcije izrađujem kombinacijom modeliranja, kiparstva, slikanja i restauratorskih metoda.

Koristim specijalne smole, polimere i pigmente, drvo prve klase, i tko zna čega sve još ne… 

I dok kod prepariranja radim s pravim tkivima i strukturama, rekonstrukcije su nešto sasvim drugo.

To je potpuna izrada živog bića ‘od nule‘, vođena znanjem, osjećajem za proporciju i dugogodišnjim iskustvom.

Iako je svaki projekt poseban, rekonstrukcija većih primjeraka, poput spomenutog morskog psa, nosi dodatne izazove.

Pored fizičke veličine, tu je i potreba za čvrstom konstrukcijom, pravilnom ravnotežom i detaljnom površinskom obradom koja mora ostaviti dojam autentičnosti.

Osim rekonstrukcijama, bavim se i klasičnim prepariranjem riba, restauracijom starih muzealnih primjeraka, kao i izradom skeleta, posebno u edukativne i znanstvene svrhe.

Svaki segment ovog posla ima svoje izazove, ali ih povezuje ista nit, očuvanje morske baštine i znanja kroz oblik, formu i detalj.

Kad zakoračim u svoju radionicu, osjetim kako me obuzima mir i tišina, gotovo sveta atmosfera.

Prije nego što uzmem dlijeto u ruke, u tišini se pomolim svetom Josipu da blagoslovi čelik i ruke koje njime upravljaju.

Osjećam kako se kroz mene prelijeva snaga i strpljenje, a svaki rez postaje sveti čin stvaranja.

I dok iverje lagano leti, u mislima mi je Michelangelo, taj veliki majstor koji me tiho nadzire i vodi, kao da ne dopušta ni jedan krivi korak.

On je ta tiha prisutnost, podsjetnik na savršenstvo u detaljima, na strpljivost i posvećenost.

Kada se zagledam u anatomski detalj ribe koju rekonstruiram ili prepariram, kao da osjećam kako me odozgo promatra Spiridon Brusina, čuvar dubina i života morskog svijeta, i to me tjera i daje mi snagu da razumijem i oživim svaki njezin oblik.

I na kraju, dok kistovima nanosim boju, poput završnog poteza na platnu, u duhu mi je Picasso koji svojom kreativnošću daje notu slobode i magiju umjetnosti.

Boja postaje jezik kojim pričam priču o životu i ljepoti koja plivala ispod površine.

U tom prostoru, između čelika i boje, između umjetnosti i prirode, nerijetko se provlači Oliverov glas iz zvučnika, kao da je iznova oživljena pjesma mora i duše.