More na nekim mjestima uz našu obalu doista zna "proključati", ali ne zbog vrućine, nego zato što se ispod vas nalazi skriveni izvor slatke vode. Inače, vrulje su podmorski izvori u kojima iz podzemlja izbija slatka voda, ravno kroz morsko dno.
Nalaze se uglavnom uz istočnu obalu Jadrana i oko otoka, povezane s velikim krškim sustavima u unutrašnjosti – kiša i snijeg s planina procijede se kroz vapnenac, teku kilometrima podzemnim kanalima i naposljetku izlaze u more.
Kada se kroz takav kanal pod djelovanjem hidrostatskog tlaka probije snažan mlaz slatke vode, površina mora iznad vrulje počne se komešati i mijenjati teksturu.
Iz daljine izgleda kao da odozdo lagano "vrije" more – po tome je fenomen i dobio ime.
Kako izgleda susret s vruljom?
Za kupače je vrulja najčešće iznenađenje: plivate u toplom moru, a zatim u nekoliko zaveslaja uđete u pojas vode toliko hladne da vam se tijelo spontano strese. Ta hladnoća dolazi iz dubine, iz podzemnih tokova koji su cijelim putem kroz krš bili znatno hladniji od ugrijanog Jadrana. Iskusni ribari i nautičari vrulju prepoznaju i bez ronjenja.
Na mjestu gdje slatka voda izbija na površinu nastane tanak sloj drukčije gustoće, koji izgleda kao da je more "premazano uljem": sitni valići se zaglade, pojavi se glatka, zrcalna mrlja usred mreškanja, a oko središta izvora ponekad se vide i pravilni kružni valovi.
Ako zaronite, ugledat ćete kako iz pukotina ili šupljina na dnu izlazi mutniji mlaz, a oko vas struji hladna voda koja se miješa sa slanom.
U mnogim priobalnim mjestima vrulje se koriste i praktično – voda iz istog krškog sustava zahvaća se na obali i služi za opskrbu naselja pitkom vodom.
Velebit i Modrič: mjesto gdje planina ‘priča‘ s morem
Najpoznatija skupina vrulja uz hrvatsku obalu nalazi se u Podvelebitskom kanalu, na potezu između Rovanjske i Starigrada, gdje se strmi hrbat Velebita gotovo okomito spušta u more.
Podzemne vode s planine ovdje izlaze kroz više snažnih izvora, među kojima je posebno istaknuta vrulja Modrič, u blizini istoimenog zaselka i špilje Modrič.
Prema podacima Parka prirode Velebit, Modrička vrulja zapravo je potopljena jama: na oko 33 metra dubine prelazi u vodoravan podzemni kanal dug gotovo tri kilometra, nalik na podzemnu rijeku koja iz unutrašnjosti planine izbija ravno u more.
Najaktivnija je nakon obilnih kiša i naglog topljenja snijega – tada iznad nje more vidljivo "diše", a hladni stupovi vode osjete se i na većoj udaljenosti.
Cijelo područje dodatno je atraktivno za izlete: iznad obale nalaze se ostaci gradine Modrič s panoramskim pogledom na kanal, a uz more je uređen izvor pitke vode Vrilo Velebit.
Kada vrulja radi ‘naopako‘
Modrička vrulja ima još jednu posebnost: u određenim uvjetima zna proraditi obrnuto, kao ponor. Zbog razlike u razinama i tlaku slatke i slane vode, osobito tijekom dugih sušnih razdoblja, tlak mora može nadjačati tlak podzemne vode pa sustav, umjesto da izbacuje slatku vodu, počne uvlačiti morsku u krš.
Takve dvosmjerne točke nazivaju se estavele i stručnjacima su važne kao "signalna mjesta" za promjene u vodnom režimu. Kako razina mora postupno raste, očekuje se da će ovakve situacije postajati češće, što znači da more može sve dublje prodirati u priobalne vodonosnike i polako zaslanjivati zalihe pitke vode.
Krški sustavi vrlo su povezani: voda koja u unutrašnjosti ponire kroz vrtače i jame nakon nekoliko dana može završiti upravo u vrulji pored koje se kupamo.
Zato stručnjaci naglašavaju da zaštita mora počinje daleko od obale – način na koji se odnosimo prema otpadu, poljoprivredi i vodotocima u zaleđu dugoročno se vidi i na samoj obali, u kvaliteti vrulja i podzemnih izvora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....