ni(je) mogućeU Hrvatskoj ne postoji propisani protokol prema kojem bi svaka potvrđena sumnja na ispuštanje fekalnih otpadnih voda bila proslijeđena javnozdravstvenim službama

Šest je sati i trideset minuta ujutro. Podstrana se tek budi. More je mirno, a nedaleko od obale usidren je brod. Nekoliko trenutaka kasnije, prema tvrdnjama građana koji su 2. srpnja 2026. fotografije i snimke objavljivali u lokalnim Facebook grupama, s broda se u more ispušta fekalni otpad.

Fotografiraju. Snimaju. Objavljuju. Na plaži nema crvene zastave. Nema upozorenja da bi more moglo biti onečišćeno. Nitko ne uzima hitan uzorak vode. Samo nekoliko sati poslije na istoj se plaži kupaju djeca.

Ne zato što je utvrđeno da je more sigurno, nego zato što u Hrvatskoj ne postoji propisani protokol prema kojem bi svaka potvrđena sumnja na ispuštanje fekalnih otpadnih voda automatski bila proslijeđena javnozdravstvenim službama koje mogu provesti izvanredno uzorkovanje mora.

Lučka kapetanija može izaći na teren. Može provesti nadzor. Može utvrditi prekršaj. Može napisati kaznu. Ali Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije za takav slučaj možda nikada neće ni doznati.

Iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije potvrđuju da takav sustav razmjene informacija ne postoji.

– Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije ne zaprima obavijesti Lučke kapetanije niti drugih nadležnih službi o utvrđenim slučajevima ispuštanja fekalnih otpadnih voda s plovila. Takav kanal obavještavanja ne postoji pa tijekom 2025. godine po toj osnovi nismo zaprimili niti jednu dojavu niti proveli izvanredno uzorkovanje. Program praćenja kakvoće mora za kupanje provodi se tijekom cijele sezone i obuhvaća isključivo fizikalne i mikrobiološke pokazatelje, ali ne i kemijska onečišćenja poput deterdženata i otapala – odgovorili su nam.

Drugim riječima, čak i kada bi druga institucija utvrdila da je došlo do ispuštanja fekalnih voda u blizini plaže, Zavod o tome ne mora biti obaviješten. Bez informacije nema ni izvanrednog uzorkovanja mora.

Problem nije izoliran slučaj

U isto vrijeme 2025. godine u splitskim gradskim lučicama (Zenta i Špinut) zabilježene su prijave zbog domaćih nautičara koji su noću praznili crne tankove izravno na vezovima. Na Paklenim otocima i oko Hvara veće su jahte ispuštale fekalije odmah po podizanju sidra, dok su na popularnom sidrištu Krknjaši zabilježeni incidenti s turističkih "party brodova" usred dana. Također, kada megajahte i kruzeri peru palube i prazne sive vode (sapunica, kemikalije za čišćenje), to nitko ne kontrolira niti analizira na javnim plažama.

Na papiru Hrvatska ima jedne od strožih propisa u Europi. Prema pravilima koja proizlaze iz međunarodne konvencije MARPOL i nacionalnog zakonodavstva, nepročišćene fekalne vode zabranjeno je ispuštati unutar 12 nautičkih milja od obale. Pročišćene otpadne vode smiju se ispuštati tek nakon tri nautičke milje od obale i uz ispunjavanje propisanih uvjeta.

No upravo ondje gdje bi se informacije trebale povezati sustav puca.

Hrvatska nosi titulu jedne od najvećih europskih nautičkih destinacija. Procjenjuje se da se oko 40 posto svjetske čarter-flote u kategoriji plovila od 10 do 24 metra nalazi upravo u Hrvatskoj. Na tisuće jahti, jedrilica, katamarana i motornih brodova tijekom ljeta svakodnevno plove hrvatskim teritorijalnim morem, a s njima i samo nekoliko inspektora Lučke kapetanije od Splita do Dubrovnika. 

Bivši kapetan Tomislav Ševar, koji godinama prati stanje u pomorstvu, smatra da postojeći sustav nije dovoljno učinkovit

– Vanjski nadzor nije dovoljno učinkovit. Pri svakom dolasku u luku trebalo bi pregledati sustav i provjeriti korištenje kemikalija jer ispuštanje u luci nije dopušteno. Prema onome što vidim, kontrole nisu dovoljno česte, iako su kazne visoke. Također, nedostaje inspektora, posebno u Splitu, gdje bi ih zbog velikog pomorskog prometa trebalo biti više – objašnjava nam bivši kapetan Tomislav Ševar. 

Brojke govore jedno, sustav drugo

Iz Državnog inspektorata navode da su tijekom 2025. i 2026. godine zaprimili 90 prijava onečišćenja mora.

Provedena su 92 inspekcijska nadzora, utvrđene četiri nepravilnosti, donesena dva rješenja i izdan jedan prekršajni nalog. Na cijeloj hrvatskoj obali nadzor provodi devet vodopravnih inspektora.

S druge strane, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ističe kako nadzor ne provode samo inspektori sigurnosti plovidbe. Navode da u svim lučkim kapetanijama diljem Hrvatske djeluju 22 inspektora sigurnosti plovidbe, od kojih je 17 ovlašteno za nadzor stranih brodova, ali i 123 ovlaštena službenika koji tijekom ophodnji imaju pravo obavljati inspekcijske preglede.

Prema podacima Ministarstva, tijekom 2025. godine pregledana su 5224 plovila te je utvrđeno 17 slučajeva onečišćenja mora s plovnih objekata. U prvih šest mjeseci 2026. pregledana su 2192 plovila, a evidentiran je jedan slučaj onečišćenja.

Najčešće nepravilnosti bile su isključen uređaj za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda, otvoreni ventili kroz koje se sadržaj crnog tanka ispušta izravno u more te nepravilno spojeni spremnici za iskrcaj fekalnih voda.

Ministarstvo pritom navodi kako do sada nije bilo potvrđenih slučajeva onečišćenja mora u blizini plaža zbog kojih bi bilo potrebno obavijestiti županijske zavode za javno zdravstvo.

Da problem nije samo u pojedinačnim incidentima, smatra i splitska udruga "Sunce", koja putem Zelenog telefona godinama zaprima prijave građana o mogućem onečišćenju mora.

– Jedan od ključnih izazova koji se kontinuirano pojavljuje jest nedovoljna koordinacija i razmjena informacija među institucijama koje sudjeluju u nadzoru – navode iz te udruge.

Na moguće posljedice upozorava i infektolog dr. Ledina.

– Svakako predstavlja rizik. Pitanje je gdje će se ispustiti. Ne bi se zabranjivalo da ne postoji opasnost – kaže.

Djeca koja su se toga jutra kupala u Podstrani vjerojatno nikada neće doznati što se nekoliko sati ranije događalo nekoliko stotina metara od obale.

No upravo je u tome srž problema. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je more toga dana bilo opasno. Ali jednako tako nitko ne može tvrditi ni da je bilo potpuno sigurno jer sustav nema mehanizam koji bi u slučaju osnovane sumnje automatski pokrenuo izvanredno uzorkovanje mora i o mogućem riziku obavijestio javnost.