Mnoge dubrovačke dječake, ali i djevojčice, u želji da im djeca nauče kako "uloviti vjetar", roditelji upisuju u jedriličarski klub Orsan da nauče jedriti. Tamo, u Školi jedrenja, u jedrilicama klase Optimist postupno svladavaju tajne jedrenja te vrlo brzo, kao i njihovi roditelji, postaju zaljubljenici u čari mora i jedrenja. Ovotjedni uspjeh posade klupskog krstaša Stravaganza na Mrduji kao najstarijoj regati na istočnoj strani Jadrana bio je povod da posjetimo Orsan i da se u razgovoru s najmlađim članovima kluba uvjerimo koliko je među njima talenata koji će, jednako kao i trofejna posada (Ivan Grgić, Lovre Peović, Josip Džamonja, Dario Čerkić, Dragan Držanić, Ruth Matičević i Marko Mađarević) već u sljedećem desetljeću sudjelovati u nekom novom, ništa manje značajnom klupskom uspjehu.
Prvi jedriličarski skalin
U uspješnom svladavanju vještina jedrenja s jedrilicama klase Optimist, djeci u klupskoj Školi jedrenja kao prvom skalinu tog atraktivnog sporta pomažu treneri "Orsana". Jedan od trenera Optimista i klase Ilka 4 (bivši Laser) je Marijan Pamuklić koji djecu preuzima nakon Škole jedrenja u koju kreću s navršenih sedam godina:
- Nakon škole jedrenja s 8 do 9 godina postaju predregatni optimisti, a potom prelaze u fazu regatnih optimista do uzrasta od 15 godina. Trenutačno vodim grupu od 16 djece, a ovisno o školskim obvezama, na dnevne treninge redovito dolazi 10- 12 djece. Danas puše jugo snage 15 do 16 čvorova i idealno je za jedrenje. Kao trener, djecu pratim u gumenjaku i radujem se što u zadnje vrijeme sve više djece nakon Škole jedrenja ostaje u ovom sportu. Ranije bi iz svake generacije ne bi ostajalo više od troje djece, da bi od 17 djece iz ovoljetne škole jedrenja njih čak deset izrazilo želju da nastavi vježbati u klubu. Lani je od 35 djece ostalo njih 15. Znači, Orsan ima budućnost– kaže Pamuklić i zadovoljno ističe sve bolje uvjete rada i treniranja u klubu:
- Nekad smo se mi treneri presvlačili uz šteriku jer hangar nije imao sijalicu, ali sad imamo novi hangar i neusporedivo bolje uvjete. Klub ima 16 ‘optimista‘ i tri ‘ilka 4‘ plovila u koje djeca prelaze kad s polaskom u srednju školu prerastu "optimiste", da s 18 godina počinju ganjati i ‘olimpijsku klasu‘, gdje ih preuzima Alek Cvinar koji je prije pet dana otišao na brod- kaže Pamuklić čiji su sin i kći također u optimistima Orsana stekli jedriličarsko znanje.
Dok pričamo, u hangaru David Dujmović, Nikola Valjalo, Igor Đanović i Lovro Hladilo armavaju jedrilice za trening. Netko od njih će, jamačno, uskoro postići vrijedne uspjehe kao što je i Miho Miloglav na ‘maloj Mrduji‘ kao regati za klasu Optimist osvojio 2.mjesto za uzrast do 12 godina.
Sunce "diktira" dužinu treninga
Drugi trener optimista je Bruno Kontić (26), inače prvostupnik Kineziologije. Opisujući tijek treninga Optimista kaže da djeca, po dolasku, odmah vade brodove iz hangara, stavljaju jedra, oblače se i- pravac more:- Sami izlaze na more i slijedi dril, a nakon treninga svatko rasprema i čisti svoj brod. Ima tu dosta raspremanja, djeca se uče raditi, ali i uživati u prirodi. Trenera moraju bespogovorno slušati, a kad me pitate što mi je treneru najteže, mogu reći da sam se naviknuo na odgovornost i nije mi teško raditi. Ovisno u dužini dana i suncu, treninzi različito traju: zimi kraće, od 14-15 do najkasnije 17 sati, dok ljetni treninzi traju tri do pet sati! Tad se premore i roditeljima je to super!- kroz šalu dodaje Kontić i na opasku da je to skupi sport, naglašava:
- Škola jedrenja je ipak za svako dijete i potražnja je velika. Grad nas podržava i sve se radi bez članarine. Stvarno je nevjerojatno mnogo djece koja žele jedriti, ali ne pravimo selekciju tako da bilo kome kažemo: nećeš ili ne može. Jedriti ipak, ne mogu sva djeca biti s mirom u jedrilici na moru kad nema vjetra ili kad ga ima puno te s vremenom prirodno "otpadaju".
Jedan od onih koji već sedmu godinu uporno trenira je i Marino Jozović iz Mokošice:- Tata skipera i šije tende, on me zaintrigirao i počeo sam jedriti sa šest godina. Ovdje je divno! - ushićeno priča i dodaje:
- U Orsanu je sad skoro sve samo muška konkurencija. Ja bih rado već sad išao u teretanu, ali doma ne daju. Želim s optimistom sve dobro naučiti i osvojiti nešto veće, ako Bog dâ! Za četiri, pet godina, u srednjoj školi ću učiniti sve da ostvarim veliku želju i postanem europski prvak u laseru!- otkriva nam dječak ono što već i budan sanja.
Korak ispred njega već je Marin Pamuklić (15) koji pred trening armava "Ilku 4". Dok to radi uhodanim pokretima, priča kako ga već odavno nije strah mora i da s višom klasom plovi tek mjesec dana:- Već sam s gotovo 40 jedriličara sudjelovao na jednoj regati u Splitu i nisam bio zadnji. To je uspjeh jer prije toga nisam imao puno treninga, a stekao sam iskustvo koje će mi koristiti. Kad jedrim, najviše volim kad jedrima ulovim vjetar i postignem brzinu. Na smjer i brzinu jedrilice utječe i bitan je i najmanji pokret tijela, ali koncentracija nikad ne smije pasti. U suprotnom, pada i brzina.
Ambicije mladih Optimista
U zapadnom hangaru Orsana zatičem najmlađe članove kluba, polaznike Škole jedrenja. Tu su Roko Šuman, Karmen Market, Vito Hladilo, Karlo Ivušić, Tonći Peović, Mihael Šabić, Marin Falconi i Lara Šimunović. Oni su budućnost opstanka kluba a među njima se, svakako, kriju i budući prvaci i osvajači pehara brojnih regata. Zbog njih, Orsan nema brige za budućnost kluba. O optimizmu jedriličara klase optimist svjedoče i odgovori djevojčica i dječaka koji su odgovarali na novinarska pitanja a da ni na trenutak nisu prekinuli pripremu jedrilica za plov u Gruškom zaljevu. Dok Nikola Valjalo postavlja timun na jedrilicu, Karmen Market priča:
-Jedrenje mi je izgledalo zabavno pa sam se upisala u klub i uvjerila da je neopisivo lijepo! Zato sam i ostala- kaže, a njezina prijateljica Lara Šimunović dodaje:- Ja sam u Školu jedrenja došla malo kasnije. Meni je najveća fora kad uđem u optimist i pođem jedriti. Bude me malo strah od jačeg vjetra, ali čim uđem u jedrilicu, straha više nema! Imamo dobre trenere, a moja omiljena trenerica je Lucija.
Činjenica je da su među malim jedriličarima razgovorljiviji dječaci. Vito Hladilo je učenik drugog razreda OŠ Ivana Gundulića i u Orsan je krenuo stopama starijeg brata:- Ovih dana punim osam godina! Moj brat je prošao školu jedrenja pa sam i ja zaželio naučiti dobro jedriti. Želim postati dobar jedriličar, naučiti da se ne prevrnem i da sve učim od najboljih! Jednom želim postati i trener, ali je moj brat bolji i teško ga mogu prestići - realan je Vito kojemu je uzor njegov stariji brat kao i da se, dosad, samo jednom prevrnuo, ali još nije bio ni na jednoj regati.
Tonći Peović priča kako je u Školu jedrenja došao jer se voli zabavljati, da mu je u Orsanu ‘jako zanimljivo voziti brod, malo se okupati i upoznati neke nove prijatelje". Ne htijući, razgovor prekida Vito koji je nespretno, polovicom tijela, upao u more, ali je spretno i brzo izašao na površinu te, "pravdajući" nespretnost, pojašnjava:- Vjetar me povukao u more!
Postupno, popodnevni vjetar postaje sve jači. Dok Karlo i Mihael zajednički u more s pontona spuštaju jedrilicu u more a vjetar, na refule, udara u jedra male jedrilice i povlači je u more, u pomoć im priskače Roko Šuman koji kaže da ide u OŠ Marina Držića:- I ja želim naučiti jedriti, a volio bih da kad odrastem imam svoju jedrilicu. Naravno, onu veću, s kojom ću moći jedriti i uživati sa svojim prijateljima.
Dok posljednji polaznici Škole jedrenja isplovljavaju, trener Tomaž Jurišić priča:- Velika je odgovornost i jako izazovno raditi s djecom koji se u Školi jedrenja prvi put susreću s vjetrom i morem. Njima optimist izgleda kao nama velika jedrilica te ih treba učiti izuzetno polako i pažljivo svim pomorskim vještinama, da zavole jedrenje i razviju ljubav prema moru i ovom sportu, da im to ostane i da se, možda, jednom i natječu. Jako je dug i težak put postati prvak u laseru, kako to neki žele i u nacionalnoj, a kamo li u europskoj konkurenciji. Naš Alek Cvinar je dugo nastupao po europskim i svjetskim natjecanjima, što znači da se može, ali uz puno truda i odricanja, treninga i dobre pripreme uz kvalitetne trenere. Ipak, raduje iskazana želja djece, što znači da im je nešto ‘usađeno‘. Ovog smo ljeta imali dvadesetak polaznika Škole jedrenja, a ostalo ih je upola manje i svi dolaze, ovisno o školskim obvezama.
