"Kud plovi ovaj brod" naziv je zanimljive i atraktivne arheološke izložbe s mnoštvom najstarijih amfora pronađenih do sada u hrvatskom podmorju, a otvorena je u Muzeju grada Šibenika i može se razgledati do 15. lipnja.
Na izložbi su predstavljeni nalazi i rezultati istraživanja brodoloma trgovačkog broda iz 4. stoljeću pr. Kr. kod Žirja, a riječ je o jednom od najznačajnijih i gotovo potpuno očuvanih antičkih lokaliteta u hrvatskom Jadranu. Govori to dr. sc. Irena Radić Rossi, voditeljica istraživanja koje je započelo 2015. godine i trajalo šest godina, a provedeno je u sklopu projekata AdriS i NEREAS, koje je financijski podržala i Hrvatska zaklada za znanost.
- Čim smo došli na lokalitet rekli smo da je sjajan. Otkrivene skupine amfora i keramičkog posuđa bile su raširene na dubini od 19 do 38 metara i širini od 20 metara. To je relativno velika površina koju nije bilo moguće štiti fizički, tako da smo zaključili da je najbolje lokalitet istražiti u cijelosti. Prvi put zaronili smo krajem 2015. za što smo tražili interventna sredstva od Ministarstva kulture, ali ih nismo dobili.
Zahvaljujući donaciji tvrtke Maritim iz Ljubljane dobili smo sredstava za prvo istraživanje i izradu dokumentacije nalazišta. Svake smo godine pisali Ministarstvu i tražili sredstva, ali su ona bila mala i nedovoljna sve dok nismo 2019. shvatili da netko odnosi amfore, 20 ih je nestalo. Alarmirali smo Ministarstvo i odmah dobili sredstva za sustavno istraživanje – kazala je Radić Rossi. Tragovi trgovačkog broda, njegove konstrukcije, nisu pronađeni, pa se odredište ove brodice i razlozi potonuća mogu tek nagađati.
- Značenje ovog nalazišta važno je i zbog činjenice da se većina brodoloma u našem Jadranu pripada rimskom razdoblju. Ovo je lokalitet iz grčkog doba, iz 4. st. pr. Kr., a brodolomi na koje smo navikli datiraju od 1. st. pr. Kr. do 5. stoljeća. Postoje neki pojedinačni nalazi, ali ovakav brodolom kao kod Žirja apsolutna je rijetkost. Zapravo postoje za sada saznanja samo o dvama brodolomima iz tog doba. To su najraniji brodolomi kod nas iz antičkog doba, ali jedan od njih je potpuno devastiran. Nalazi se kod hridi Krava na ulazu u višku ruku. Drugi je potpuno očuvan i to je ovaj kod Žirja. Zanimljivo je da je lokalitet kod hridi Krava otkriven 1972. i bio je potpuno očuvan. Arheolozi iz Splita te godine nisu ga mogli fotografirati, jer im kamera nije valjala, a kada su se vratili sljedeće godine lokalitet je bio opustošen – ispričala je Radić Rossi dodajući kako je brodolom kod Žirja sačuvan i zbog činjenice da je u blizini lokaliteta bila vojarna bivše JNA, a ni kasnije kada je vojska napustila kasarnu, teren nije bio atraktivan roniocima zbog konfiguracije tla i polja posidonije koja tu bujno raste.
Lokalitet je, reći će Rossi, zapravo otkrio jedan vodički ronilac, ali, iako je okolo pokazivao slike i pričao što je vidio, nije bio voljan otkriti gdje se točno nalazi. Sve dok se, ističe Rossi, instruktor ronjenja Vedran Dorušić nije zainatio, saznao točnu poziciju i o svemu obavijestio mjerodavne institucije.
Pronađene amfore, a na površinu ih je izvučeno više od 100, pripadaju tzv. korintskom tipu B i mogle bi se podijeliti u dvije skupine: amfore s pravilnim, okruglim grlom i izduženim srcolikim trbuhom te amfore s nepravilnim, elipsoidnim grlom. Različite su težine i zapremine: od 8 do 11, 5 kilograma te kapaciteta od 20 do 29, 5 litara.
Izrađene su u grčkim radionicama u Korintu i na Krfu, a premda se sa sigurnošću ne može reći u kojoj su luci ukrcane na brod, prema sadašnjim saznanjima moguće je prretpostaviti da je riječ o Starom Gradu na otoku Hvaru koji je u to vrijeme bio značajna kolonija na Jadranu. Osim samih amfora, zanimljivost izložbe predstavlja onodobni "rešo", raritetni nalaz sastavljen od triju predmeta, držača, koja drže posudu nad otvorenom vatrom.
Ništa manje nije zanimljiv pronalazak glinene smjese u jednoj od amfora koja je pukla tijekom desalinizacije. Naknadnom analizom utvrđeno je da je riječ o sirovini od koje se proizvodila kaolinska smjena od koje su se izrađivali uporabni keramički predmeti.
Bogatstvo nalaza s podmorskog lokaliteta kod Žirja prvo je predstavljeno splitskoj publici, budući da su se svi konzervatorsko-restauratorski poslovi obavili na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji koja školuje takav kadar, nakon čega je, aprije Šibenika, izložba postavljena i u Zadru te Zagrebu. Poslije Šibenika putuje u Stari Grad na Hvaru gdje bi mogla i trajno ostati.