Brodom ronilačkog centra Deep Blue Divinga iz Rogoznice smo se zaputili na jugozapad, dvije morske milje prema otvorenom moru, kako bi zaronili podno hridi Mulo, malog kamenog otočića oko kojeg je more rijetko mirno, a udari valova nastali sudaranjem bure i juga i uz jake morske struje česta su pojava.
U ovoj smo plovidbi bili blagoslovljeni glatkom morskom površinom pa se za ulaz i izlaz iz mora nismo morali brinuti, već smo se prepustili priči našeg vodiča i vlasnika centra Dražena o stotinu i pedeset godina starom svjetioniku koji se nalazi upravo na ovoj hridi. Hrid Mulo ili Biofanat kako ga zovu lokalci ponos je ovog kraja, a njegova osmerokutna kula je pronašla mjesto u grbu i zastavi Rogoznice, uz zmaja koji se odnosi na slano jezero Zmajevo oko na poluotoku Gradini.
Ova nas činjenica i nije začudila jer već sam pogled na pravilne masivne kamene blokove što tvore metar debele zidove lanterne, koji su sve to vrijeme poput male utvrde odolijevali strahovitoj snazi morskih valova i do danas ostali netaknuti, ulijevali su poštovanje i izazvali naše divljenje. Svjetionik je sagradila austrougarska mornarica 1873. godine, a tada su ovdje još živjeli svjetioničari sa svojim obiteljima na tristotinjak kvadrata stambenog prostora. Danas je ovdje sve automatizirano i na daljinsko upravljanje pa je težak, ali i pomalo romantiziran svjetioničarski život gotovo potpuno izumro. Ponosita građevina osim svoje osnovne funkcije, da bude lučko svjetlo, postala je i izazovna kulisa novopečenim mladencima i brojnim fotografima.
Vrijeme je u razgovoru brzo prošlo, ni okrenuli se nismo, a Tijana je već brod dovezla na mjesto urona, dok je Dražen započinjao svoj brifing: "...lokacija Mulo, zaranja se u smjeru jugoistoka, pada se na 40 metara dubine, okrene se na desnu stranu i prati konfiguracija terena..."
Iako je maksimalna dubina na ovoj lokaciji 90 metara, do nje se iz razumljivih razloga ne ide i naš su doseg bile gorgonije na četrdesetak metara.
Smanjenje svjetlosti koja dopire s površine utječe i na živi svijet na određenoj dubini pa i alge koje smo ovdje susreli su potpuno različite od onih na područjima s više svjetla. Ovdje prevladava jedinstvena endemična biocenoza Sredozemnog mora koraligen, čiju osnovu tvore crvene alge na koje se nadograđuje drugi živi svijet ovog područja. Uz cvjetnicu posidoniju koraligen je jedno od najraznolikijih staništa u Mediteranu, s najviše biljnih i životinjskih vrsta koje se vežu oko njega.
Kralj ovog staništa po kojem je dobio i ime je svakako crveni koralj, ali on je na žalost dugogodišnjim prekomjernim izlovom, kako bi ga se upotrijebilo za prsten ili ogrlicu, već toliko rijedak, da ga na roniocu rekreativcu pristupačnoj dubini više gotovo i nema.
Kraljica ove zajednice svakako je gorgonija, lepezasti meki koralj. Razveselilo nas je što smo ovdje osim crvenih gorgonija pronašli i one žute. Iako se na ovoj dubini, zbog loma svjetlosti pod vodom, tople boje poput žute i crvene više ne vide i čitav se ambijent čini ljubičast i plav, na našim fotografijama, osvijetljene bljeskalicama, ove su boje činile jak kontrast plavetnilu mora. Pažljivo smo razgledali ove izrazito krhke formacije i pazili da ih ne oštetimo svojim zamasima peraja jer već nakupinama štetnih algi načete lepeze ne trebaju dodatan stres. One godišnje narastu samo dva centimetra godišnje, a s razmnožavanjem započnu tek s navršenih deset godina pa se svaka polomljena gorgonija može smatrati gotovo nepovratno uništenom.
Naši su Garmini nakon tri-četiri minute signalizirali da je vrijeme za smanjenje dubine kako ne bi ušli u nepotrebnu dekompresiju. Prolaskom kroz područje sitne trave do dubine od petnaestak metara naišli smo na malu murinu koja je sramežljivo izvirivala iz rupe vjerojatno prateći što joj radi susjeda hobotnica u rupi par metara dalje jer u morskoj divljini opreza nije nikada dosta.
Na petnaest metara započinje formacija kamenja među kojim cirkulira velika količina ribe naročito plova crneja koji se rado zadržavaju na ovakvim mjestima gdje su morske struje jače i donose obilje planktona kojima se hrane, a često se ovdje nađu i ugori, dok pirke i knezi nailaze sa svih strana. Bez obzira uz jaču morsku struju koja će možda obeshrabriti početnike u ronjenju, ovo je idealno mjesto za sigurnosni zastanak pred izron uživajući u letu kroz guste riblje oblake.
