Invazivni rebraš, proždrljivi planktonski grabežljivac, Mnemiopsis leidyi, poznatiji kao morski orah, stanovnik je Atlantika, s u zadnjih par godina uočen je u sjevernom Jadranu gdje ozbiljno prijeti srdelama i inćunima.
Kako kaže doc. dr. sci. Paolo Paliaga za portal Gorgonija.com, s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli, ovaj se rebraš ubraja u 100 najgorih invazivnih vrsta na našem planetu.
- Ova je vrsta iz svog prirodnog staništa duž atlantske obale Amerike balastnim vodama dopremljena do euroazijskih mora gdje je i opstala. Od 2016. njene masovne pojave bilježimo sezonski i u sjevernom Jadranu gdje prekrivaju površine od stotine četvornih kilometara. – navodi dr Paliaga.
Prema studijama i istraživanjima svjetske znanstvene literature postoji konsenzus da ova vrsta rebraša može prouzročiti značajne štete ribarstvu, vodeći do drastičnog smanjenja fonda sitne plave ribe poput sardele i inćuna. Najpoznatiji primjer utjecaja M. leidyi zabilježen je osamdesetih godina prošloga stoljeća u Crnome moru gdje je došlo do kolapsa ribolova, sa štetama od stotina milijuna dolara i gdje se sustav još dan danas nije potpuno oporavio. Slične situacije su zabilježene u Azovskome moru i u Kaspijskom jezeru tijekom devedesetih.
Osim direktnog utjecaja na riblji fond unošenje invazivnih rebraša doprinijelo je značajnom smanjenju bioraznolikosti izloženih sustava i poremetilo njihovu prirodnu ravnotežu. Generalno, rebraši u morskom ekosustavu predstavljaju takozvani mrtvi krak hranidbene mreže zbog toga što imaju rijetke predatore i ne prenose dalje biomasu i energiju koju su konzumirali. Prema tome, potencijalna modifikacija ekosustava pod utjecajem rebraša vrlo je nepovoljna jer smanjuje brojnost jedinki i raznolikost pelagičkog sustava.
Budući da je sjeverni Jadran najproduktivnije područje Sredozemlja u pogledu bogatstva ribljeg fonda koji je važan resurs za hrvatsku, talijansku i slovensku ekonomiju od velike je važnosti pratiti razvijanje situacije i utjecaj invazije rebraša. Treba naglasiti da se osim utjecaja na okoliš i ribarstvo, prisutnost rebraša može se odraziti negativno i na turizam budući da velika gustoća želatinoznih organizama, iako bezopasna za kupače (rebraši ne posjeduju žarne stanice), svakako nije ugodna.
Većina jedinki zabilježena je u površinskom sloju gdje gustoća populacije znala doseći i 400 jedinki po m 2. Takva impresivna brojnost rebraša negativno se odrazila na brojnost zooplanktona i populaciju inćuna koja je istisnuta sa svojih prirodnih hranilišta i mrijestilišta.
Nadalje, uslijed masovnih M. leidyi pojava oslobađaju su znatne količine organske tvari, čime se podržava mikrobna petlja.
Što učiniti da se smanji njihovoj utjecaj na Jadranu?
- Kako bismo prevenirali negativne posljedice masovnih pojava M. leidyi potrebno je ograničiti daljnji prijenos M. leidyi brodovima primjenom obrade balastnih voda. Termičkom obradom uz deoksigenaciju se za manje od 12 h mogu u potpunosti ukloniti svi životni stadiji M. leidyi zimi, a ljeti i brže (7 h), kada bi se ista primjenjivala na Ro-Ro tipu broda. Uz to, trebalo bi razmotriti i in situ implementaciju drugih aktivnosti poput unosa rebraša Beroe ovata – prirodnog grabežljivca M. leidyi, koji je uspješno smanjio populaciju M. leidyi u Crnom moru.- naglašava dr Paliaga.
Prema dosadašnjim istraživanjima od kraja prosinca do kraja travnja broj rebraša se u sjevernom Jadranu drastično smanjuje zbog niskih temperatura i manje raspoloživosti hrane. U rujnu ta invazivna vrsta postiže svoj vrhunac i sveprisutna je u površinskim vodama Sjevernog Jadrana sjeverno i zapadno od Rta Kamenjaka. Od početka pojave invazivnih rebraša u 2016. godini, 2020. godina je dosad imale najveće brojnosti.
- Istraživali smo i ishranu rebraša i utjecaj rebraša na inćune, koji su jedna od najvažnijih komercijalnih riba Jadrana, te ustanovili da su rebraši i inćuni međusobno u kompeticiji za hranu. Pri vrhuncu sezone rebraša inćuni se povlače iz područja gdje je M. leidyi brojna pa je areal njihove ishrane uz zapadnu Istru smanjen.- kaže dr Paiaga.
Njihova su istraživanja pokazala da veliku ulogu u prisutnosti i rasprostranjenosti rebraša imaju i morske struje budući da se rebraši svojim trepetiljkama sporo autonomno kreću i spadaju zapravo među planktonske organizme. One pospješuju transport rebraša iz sjeverozapadnog Jadrana, u kojem su životni uvjeti za rebraše jako povoljni, prema istoku. Zapadno od Rovinja u otvorenim vodama sjevernog Jadrana nalazi se vrtlog u kojem se zadržavaju.
Unutar vrtloga rebraši nalaze veću količinu hrane koja im omogućava duže preživljavanje i održavanje visoke stope razmnožavanja. Međutim ukoliko ih struje prenesu prema područjima koja su siromašniji hranom, poput zapadnog Kvarnera, kroz nekoliko dana njihov broj počinje opadati, njihova tijela se smanjuju i postepeno se počinju raspadati, piše Gorgonija.com.