StoryEditorOCM

bura iz tolstojeveMario Brajičić je ribar kakvog se ne sreće često: Iman pisama za još jedan libar! Nikakve aplikacije, portali, ludosti me ne interesiraju

Piše Lenka Gospodnetić
16. ožujka 2022. - 08:41

Dok ga bura nije "otpuhala" u bonacu poezije, Mario Brajičić bio je "samo" ribar. Pravi ribar, kao iz pjesama, onaj koji "tuče" more i ćakula s ribama u osami, priziva ih sebi i zahvaljuje im što ima svaki dan kruh na stolu. Komad za umočit' u brujet, taj kruh svagdašnji i neophodan, imao on i osam kora. Tako je nekako tekao njegov život dok se nije ulovio u vlastite verse, a sve je započelo kako i rekosmo: burom.

- Je, prva pisma mi se zove "Bura", dosta je duga - povjerava 46-godišnji Splićanin Brajičić malko nesigurno, kao da se ispričava.

Pjesma je inače nastala jedne davne noći, autor će je zapamtiti po tragičnom događaju: istog datuma je makedonski pjevač Toše Proeski izgubio život u prometnoj nesreći. Istodobno, rodio se pjesnik u ribaru, Mario Brajičić. I otada za njega više ništa nije bilo isto.

image
Tom Dubravec/ Cropix

- Ta tragedija nije bila okidač za moje pisanje, samo koincidencija, ali eto, po tome san zapamtija taj dan. U stvari noć; bija san s prijateljen u noćnom ribolovu, i došli su mi stihovi "Bure" u glavu. Navrle riči same od sebe. Tija san ih zapisat odma, ali mi je bilo neugodno. Nisan tija isprid prijatelja ispast redikul pa san ih napisa tek kad san doša doma. Uspija san sve zapamtit, i zabilježit na komad karte. Otada san često karton punija škafetin, iman pisama za još jedan libar! A na ovaj prvi san se odlučija nakon, evo, petnajst godina pisanja - sažima ovaj osebujni pjesnik, autor ukoričena prvijenca naziva "Ja i moja sjena".

Puno je puta vlastiti odraz bio jedino društvo ribaru Brajičiću, kojega samoća njegova poziva ne tišti, nego oslobađa. Voli osamu, more, noć, ribolov, parangale. Normalno, voli i brujet.

- Najdraži mi je od ugora - domeće.

image
Tom Dubravec/ Cropix

Zbirka koju je "kuhao na lagano" izišla je iz kuće "Redak", i sadrži 278 zapisa, od kojih nisu svi pjesme. Ima i dijaloga na čakavici, aforizama, čak i stihova koje je posvetio nekim svojim glazbenim idolima: Arsenu, Josipi Lisac, grupi TBF. Napisao je i svojevrsni epitaf Đorđu Balaševiću.

- Nekad mi dođe napisat stihove u kojima vidin pojedine glazbenike, ali to nije moja najsnažnija poezija, nego malo ka prilagođena - približava Brajičić.

Pitamo ga priželjkuje li možda neku estradnu suradnju.

- Bilo bi mi drago, još prije deset godina san na primjer Massimu posla mojih pet pisama, ali mi nikad nije odgovorija. Napisa san i pismu za Arsena, ali on je, eto, umra. Ne patin od toga, ali bija bi mi kompliment da neko napiše muziku na moje stihove - iskren je naš sugovornik.

image
Tom Dubravec/ Cropix

Za zbirku veli da je u nju "udrobljeno svega", to je njegov "paštroć" i razotkrivanje, a veseli ga jer je u svojoj 46. godini dobio svojevrsnu nadogradnju.

- Zbog ove knjige san baš dosta bija u ribolovu, ovo je moja investicija ali nije mi žaj novaca iako san podstanar u Tolstojevoj, znaš kako je, triba pazit na svaki dinar. Živin sam, moji su u Podstrani, ali nema problema, uvik ću ulovit koju ribu za sebe i društvo. Nema straja, pokrpan se ja - umorno se osmjehuje Mario, kojega su, kaže, prijatelji doista upoznali tek kad je objavio zbirku.

- Susid koji mi je iznajmija stan blizu svoga je jedan od prvih kojemu san da rukopis na čitanje. Sljedeće večeri su me on i žena pozvali kod sebe i priznali mi da su tek nakon pročitane knjige svatili ko san u stvari - Brajičić će skromno.

image
Tom Dubravec/ Cropix

Da je netipičan lik, govori i podatak da ne "truje" svoj um internetskim sadržajima, u stvari internet po njemu ne bi trebao ni postojati. Srećom, njegov izdavač pobrinuo se da se zbirka može naručiti online...

- Iman starinski mobitel na tipke, nikakve aplikacije, portali, ludosti me ne interesiraju. Više volin vrime provest tako da oden s prijateljen na Marjan, ili napravin riblju večeru za drage ljude, uživo s nekim popijen kavu, bevandu. To je kvalitetno ispunjeno vrime. A u samoći malo kalafatajen svoju gajeticu od šest i po metri ili napišen koji stih na papir, uvik na komad karte, po starinski. Tako san nekidan oko Kornata drža timun po misečini (dok je kolega pazija na parangale) i smislija tako dobru pismu da san je ostavija za sljedeću zbirku. Ova je već puna dobrih pisama - smatra Mario Brajičić, ribar i pjesnik. Može i obrnuto.

Brod

Svaki brod što plovi

neku nadu budi

godine su prošle

živi uspomena.

Možda sad ćeš doći

brodom koji plovi

i ostati uz mene

tu za sva vremena.

A val se lomi

nebo nešto sprema

srce te voli

ljubav kraja nema.

A ja još čekam

brod iz daljine

u tami noći

svjetla sa pučine.

Ljubav II

Život nas je spojio

valjda Bog je tako htio

čovjek nas je lomio

na dva dijela slomio.

Ništa je ovaj ocean

što nas dijeli

kad znam da si tu

na ovom svijetu.

26. studeni 2024 14:44