IZ PRVE RUKEMislite da u životu pomorca i supruge teku med i mlijeko? Ima se love, a i odmore jedno od drugog... Ovo iskustvo otkriva kakve sve drame nosi takav život

Većina ljudi o zajednici u kojoj je partner pomorac desetljećima ima vrlo sličan dojam i sliku, pa su i komentari, u pravilu, nalik jedan drugome kao jaje jajetu:

"A, lako je njoj, sidi doma, a lova stiže...", "Najlakše je uzet muževu karticu i ispeglat skupe postole, od čega ću ja?", "Može ona pit‘ kave s prijateljicama, nema joj ‘ko žugat, a ima i s čim", "Šta im fali, kad se zažele skupa su, kad postanu jedno drugom naporni, on ode...".

Naravno da je stvarnost, najčešće, sasvim drugačija. Naravno da ovaj odnos i način života nosi svoje izazove i rane. O njemu je za portal pomorac.hr autorica Katarina Mitrović napisala vrlo zanimljiv članak, u kojemu je, između ostalog, navela:

"Mogu li se bračni partneri posvađati i kad si nisu blizu, kad nisu jedno pored drugog? Naravno da mogu. Itekako. Još i intenzivnije nego kad su u istoj prostoriji. Rekla bih da u braku pomoraca uzajamna tolerancija i poštovanje moraju biti i duplo veći nego u “normalnim brakovima”. Zašto?

Baš zato što ljudi provedu više vremena odvojeno nego jedno s drugim. U tim odnosima, razdvojenost prevladava nad zajedništvom i ako tu nema tolerancije, nema ničega.

Kada su zajedno, sve svoje slobodno vrijeme nastoje posvetiti jedno drugom. Jedan od problema koji može se pojaviti je to da ponekad prijateljstva pate jer se partneri jako dugo nisu vidjeli i su željni jedno drugog.

Ma, lako kad je partner kući. Posvađate se, izbacite sve iz sebe, pomirite se, poljubite se i već nakon pola sata sve je dobro, kao da ništa i nije bilo. No, što onda kad su ljudi razdvojeni, kad nemaju tu mogućnost da se gledaju dok pokušavaju izgladiti situaciju? Kako onda znati što je najbolje za pomirbu i za odnos? Što kad imaš samo poruku, a usred svega ‘pukne signal’ pa nemaš niti tu poruku u kojoj možeš reći “Oprosti, žao mi je”.

Nemaš apsolutno ništa, samo grube, nepotrebne riječi, koje nisi ni mislio. Napisane u afektu, u poruci – dakle niti na glas izrečene. Samo riječi, koje su ostale visjeti u zraku, a nažalost ne možeš ih ni povući jer u većini slučajeva se potrefi da baš tada, usred okršaja, signal nestane. Doći će tek sutra, a možda niti sutra nego za par dana, ako imaš sreće."

TEKST U CIJELOSTI MOŽETE PROČITATI OVDJE.

Ilustracija/Afp