neobičan gost‘Morski vrag‘ nije tako strašan kao što izgleda, a impresivan je njegov put do Konavala!

Šilok u zimskim mjesecima u naš južni akvatorij nanese tone nepoželjnog plastičnog otpada s albanskim etiketama, a u toplijem razdoblju godine zna sa strujama doplutati i dosta drugog ‘tereta’. Jednog takvog primjera sjetio se umirovljenik Andrija Grgurin iz Mikulića koji je na društvenim mrežama obnovio uspomenu na bliski susret s ‘uljezom’ za kojeg ni dandanas mnogi nisu sigurni je li biljnog ili životinjskog podrijetla.

Putuje s kurentom

Na takvog je ‘morskog vraga’ više puta uz more naišao umirovljenik Andrija Grgurin iz Mikulića i na Facebooku zakotrljao žustru raspravu o ‘obiteljskom stablu’ došljaka:

- Vrag, vragulančić ili morski vrag je dio lopoča koji raste u Skadarskom jezeru odakle do Jadranskog mora dolazi rijekom Bojanom, iza Ulcinja prema granici s Albanijom. Kad ‘vrag’ dođe do mora, onda lagano kurentom i jugom dopluta do nas jer sam kurenat našom obalom ‘ide’ oko pola milje na sat. Jugo pomogne da dođe do naših plaža, a bez juga mu treba pet dana. Zašto ih je danas manje nego prije, to ne znam – komentirao je administrator FB grupe Dubrovnik nekad Ivo Batričević na temu pronalaska ‘putnika’ koji je u botanici poznat i kao trapa natans iliti vodeni orašac. Dolazi iz močvarnog dijela Skadarskog jezera. Vragulančić je, tumače upućeni, zapravo plod vodenog orašca, jednogodišnje plutajuće biljke iz voda stajaćica umjereno toplih područja. Plod joj podsjeća na ‘rogati’ orah promjera do 4 centimetra, s kukastim bodljama na vrhu.

Andrija Grgurin: ‘Susret s morskim vragom se ne zaboravlja’

Facebook

S njima kitili borove

Na Grgurinovu objavu zaredali su brojni komentari na društvenim mrežama, pa se tako ‘otkrilo’ da je ovdje posrijedi zapravo biljka čiji je plod jestiv. Neki tvrde da je ‘čudak’ okusom sličan kestenu, a u prošlosti se navodno nudio na placama subohridskog dijela Crne Gore. Stariji Dubrovčani navode kako se i oni iz djetinjstva sjećaju crnih ili smeđih ‘vragulančića’ koje bi se povremeno moglo pronaći na plažama, od Banja preko Šunja do Pelješca, gdje bi ih izbacili valovi s južinom.

Neki su se prisjetili kako su nekad djeca skupljala vragulančiće po pijesku i žalu pa ih nizali na konopčić kao ogrlice ili bojali u različite boje. Odrasli su pak sugrađani pronađene ‘ljušture’ koristili kao blagdanske ukrase na božićnim drvcima.

Otpornost vragulančića u plovidbi uzburkanim morem nadaleko je poznata.Neki tako tvrde da ‘svjetski putnik’ osim iz Skadarskog jezera može ‘doplivati’ s obala sjeverne Afrike, gdje ga smatraju ljekovitom biljkom. S obzirom na pomalo zastrašujući vanjski izgled, uz ‘morskog vraga’ se vezuju i praznovjerja vezana uz njegovo obličje, pa se tako u prošlosti vjerovalo da donosi zlu kob nalazniku.