Ka dite san živija u Omiškoj ulici. Priko puta nas živili su Dumanići i Ozretići. Na kraju ulice Kuzmanići, priko polja Dvornikovi, prema Tartaljinoj opet Kuzmanići, pa Viđakovi, Kuzmići, Devivi i Ružići. Sve stare fetive spliske famije. Većinom su bili težaci i oko kuća su držali pokoju beštiju, koze i, da prostite, prajce.
Mušica je bilo na ijade. U svakoj prostoriji, a najviše u kužini, visile su one muholovke na koje su se lipile mušice. A kad bi ih bilo previše, uništavali smo ih s flitom. U doba svinjokolja, ili kako to u gornjim krajevima govore kolinja, mi dičurlija bi dobili mijur od prajca i od njega pravili balun.
Najgore je klanje
Najgore od svega je bilo klanje prajaca. To nisan moga nikad gledat, ali ono njihovo skičanje nije se moglo ni na koji način i...