ivanu vanji u spomenOpala, evo je u špurtilu! Krajica. Ona prava. Drža san je u rukama, a onda je vratija u more. Prijatelji su počeli skičat ka oni prajci iz Omiške

Ka dite san živija u Omiškoj ulici. Priko puta nas živili su Dumanići i Ozretići. Na kraju ulice Kuzmanići, priko polja Dvornikovi, prema Tartaljinoj opet Kuzmanići, pa Viđakovi, Kuzmići, Devivi i Ružići. Sve stare fetive spliske famije. Većinom su bili težaci i oko kuća su držali pokoju beštiju, koze i, da prostite, prajce.

Mušica je bilo na ijade. U svakoj prostoriji, a najviše u kužini, visile su one muholovke na koje su se lipile mušice. A kad bi ih bilo previše, uništavali smo ih s flitom. U doba svinjokolja, ili kako to u gornjim krajevima govore kolinja, mi dičurlija bi dobili mijur od prajca i od njega pravili balun.

Najgore je klanje

Najgore od svega je bilo klanje prajaca. To nisan moga nikad gledat, ali ono njihovo skičanje nije se moglo ni na koji način i...