iskusni kapetanPavo Butijer opisao nam je dramatične trenutke i zahtjevnu akciju spašavanja 34 ribara zbog koje je dobio Plavu vrpcu: To je bilo šest sati muke

Dobitnik priznanja za hrabrost i spašavanje ljudi na moru, Plave vrpce Vjesnika 2020. u pojedinačnoj konkurenciji je dubrovački kapetan Pavo Butijer, zapovjednik japanskog tankera Towada brodara NYK, koji je rukovodio spašavanjem 34 indijska ribara s tri ribarice za nevremena na Indijskom oceanu, 3. prosinca 2019. S obzirom na to da je tanker bio u balastu, nadvođe mu je bilo visoko 21 metar, kao 7 – katnica, a posrtao je i valjao se pod snažnim udarima vjetra i valova.

- Morali smo biti vrlo oprezni da tijekom akcije spašavanja oplatom broda ne zdrobimo ribarice kad dođu pod pilotske ljestve, po kojima su se 34 ribara sretno popela na našu palubu - rekao je tada kapetan Butijer.

KAD JE SVE PROTIV TEBE

- Nije samo nagrada važna, iako je lijepo biti nominiran. Najvažnije je od svega da smo mi uspjeli u toj nemoguće teškoj situaciji, s nevremenom, noću, po niskim oblacima i onako preveliki i previsoki kakvi smo u tom trenu bili, spasiti 34 čovjeka. Promrzli, goli i bosi, jer te vam ribarice od opreme nemaju ama baš ništa, nakon šest sati mučnog spašavanja, doveli smo ih na brod, najeli, napojili, obukli, bili su preplašeni, jer vrlo se lako moglo dogoditi da cijela stvar završi drugačije. Moglo se dogoditi i da mi ne dođemo na vrijeme i umjesto živih ali iscrpljenih ribara dočekamo nešto puno gore... - priča nam kapetan Butijer, koji je vijest o nominaciji dočekao doma, u Zagrebu, a za blagdane se, kao i obično ako nije na brodu, vraća u Grad.

- Te tri ribarice i taj poziv upomoć nešto je na što se odmah reagira, a meni je ovo bio prvi put da smo se našli u situaciji da možemo pomoći. To su male ribarice, nikakvi radari ih ne vide, a vrijeme loše, komunikacija šteka, uređaji otkazuju, pa ništa ne možete ni vidjeti sve dok ne dođete na koju milju od njih. Znate, inače kad u takvoj nevolji ribarice vide veći brod odmah se osjećaju lakše jer znaju da će biti spašeni, ali naš je tanker M/V Towada jednostavno bio prevelik, previsok, sve je bilo jako komplicirano, culjali smo se, ali po dobivanju informacije o nevolji uspjeli smo na vrijeme stići i u nevremenu.

- To je i najveća nagrada koju čovjek može dobiti, ne može se ni s čime usporediti, pomogli ste, spasili živote, sve je dobro finulo. To je bio zaista pravi timski rad, kompletna posada Towade sudjelovala je u spašavanju - priča nam Pavo i dodaje kako su ne samo spasili ljude s te tri ribarice, već su uputili i druge brodove na nekoliko drugih ribarica u nevolji i tu je sve završilo dobro po nesretne ribare.

Fotografija strane japanskog tankera nakon uspješnog spašavanja indijskih ribara

Privatni album

Butijer je iskusni pomorac, na moru već četrdeset godina, iako mu se pišu one 23, ali nada se, kao i svi pomorci, dobrom zdravlju, pa će za koju godinu i u mirovinu s japanskog brodara NYK na kojemu navegava već 13.-u godinu. Prije NYK-a navegavao je također na japanskoj firmi Mitsui, i kaže, sretan je jer je u životu promijenio tri firme, i s ove će, ako sve bude u redu, zasluženo završiti s navegavanjem.

ZDRAVLJA I AKOBOGDA MALO SREĆE

Korona nije zaobišla ni Japance, dodaje Butijer, iako je javnost nekako nesklona priznati brodarima i dobre stvari u ovakvoj situaciji.

- Malo se previše viče na brodare. Moja se kompanija jako trudi, nije im lako, ima tu svega, priča uvijek ima ne dvije, nego više strana, jer nije najveći problem u brodarima, nego u lukama odnosno državama koje imaju određene odluke u pandemiji, a s njima se ne može izaći na kraj, protiv njih se nikako ne može, odlučno će Butijer.

U prvom lockdownu u Hrvatskoj prošao je, kaže, sretno.

- Ja sam uspio iz Sri Lanke doletjeti posljednjim avionom u Dubrovnik na sam dan lockdowna 19. ožujka, bez nekih problema. Onda sam u srpnju ponovo išao na brod, letio za Kairo pa u Suez, isto sam prošao bez problema, a u međuvremenu sam učinio mali đir oko svijeta, i iskrcao se 1. studenoga, također bez poteškoća. Kako sad stvari stoje, trebao bih za dva mjeseca opet na brod, a vidjet ćemo, nekako se uzdam da ću opet proći lišo bez ponta!" - smije se zapovjednik Butijer, koji je, jednako kao i ostatak njegove obitelji, sretan zbog nominacije za Plavu vrpcu vjesnika.

- Naravno da im je drago, ali svima nam je najvažnije da smo nagradu već primili u najboljem mogućem obliku - spašeni su životi. Nije samo da nam more uzima, nije istina, more nam jednako tako i puno daje - zaključuje zapovjednik Pavo Butijer, uz naše čestitke za nominaciju, i još veće čestitke jer je čovjek, baš onakav kakav treba biti.