VJEČNI POČINAKPreminuo jedan od posljednjih velikih dalmatinskih ribara: ‘Barba Tonko je lovio i solio srdele, nitko tako ne zna‘

U Jelsi je brecalo, pitaju se ljudi ‘ko je umro. U malim otočnim mistima se to brzo sazna... Umro je Tonko – koji Tonko? Gamulin, predzadnji od braće, a zadnji od ribara i to samo nekoliko miseci nakon svoje supruge Marije, koju mnogi mištani pamte kao dragu tetu iz vrtića.

Jelšanska legenda, dobar čovik i ribar od malih nogu. Dakle, ostade Jelsa bez ikone svoga mista. Otac, nono, svekar, pranono, brat i barba, ali prije svega čovik, Tonko Gamulin, otišao je na vječni počinak.

Rođen je u staroj ribarskoj obitelji Gamulin - Andretovih, a imao je petero braće i sestru. Otac mu umire 1943. godine te ih mukotrpno odgaja majka Mićelina. Tonko je završio školu za stolara, čime se bavio do 1965. godine kada se počinje profesionalno baviti ribarstvom.

Prvi alati kojima se bavio bili su parangali, nakon toga mrežama prosticama, pa tramata, a od 70-ih godina prošlog stoljeća uz tramatu ribari i s plivaricom.

Tonko Gamulin gotovo do zadnjeg dana lovio je udicom ‘iz kraja‘ na jelšanskoj rivi

Privatni album

Srdele je vozio u otkupnu stanicu "Mirne" iz Rovinja u Makarskoj, a određene količine je solio u vlastitom aranžmanu. Godine 1979. gradi brod dužine 13 metara u Vrboskoj. Mrežu zimsku tratu (giraricu) napravio je 1982. godine, a da je more bilo njegov život potvrđuje i činjenica da je lovio do samoga kraja svoga života.

Umirovljen je 2005. godine, ali se i dalje aktivno bavio ribarstvom sa svojim sinom Mikijem. Lijepo ga je bilo vidjeti s kolicima i kašetama slasnih bokuna po Jelsi, ljudi su od njega rado kupovali, a nije falilo ni zafrkancije. Godine 2020. prestaje odlaziti na more, no udicom je lovio "iz kraja" sve do posljednjeg trenutka.

Tonko Gamulin bio je čovik koji se uvijek rado javljao svima, a mnogi su jedva čekali na rivi proćakulati nekoliko riči s njime. Neće nedostajati samo obitelji i prijateljima već i čitavoj Jelsi, koja je njegovim odlaskom ostala bez posljednjeg velikog ribara što je svojim umijećem i znanjem svoje misto činio većim.

I tako mlađi svit, nakon povijesno posrnulog pomorstva i brodogradnje, nažalost više neće poznavati ni prave ribare, ljude koji su itekako grizli "kruh sa sedam kora" da bi prehranjivali svoje obitelji.