Antwerpen, Genova, Marseille, Varna, Le Havre, Rotterdam… u svim sam tim gradovima osjećao da žive od luka i za luke, ali vezu grada i luke nigdje nisam tako jako osjetio kao u Hamburgu. Možda zbog toga što u Hamburgu ogromni brodovi prolaze kroz sam centar grada, možda zato što kad se tu zgrade u četvrtima gdje su nekad bili dokovi i skladišta preuređuju u objekte s drugačijom namjenom, one još uvijek zadržavaju jaki lučki pečat, a možda i zato jer se čak i kad nešto nema veze s brodovima i lukom, s morem i mornarima, to opet dovede i svede među dizalice, dokove i brodove. Na i uz Elbu.
Recimo, filharmonija. Kojoj lokalci, baš po rijeci uz koju se nalazi, i tepaju Elbhi. Podignuta je na mjestu nekadašnjeg skladišta. U oči prvo upadne gornji, moderni prozračni dio zgr...