Zanimljivu priču o nekadašnjoj tvornici za preradu ribe Plavica u Cresu donosi HRT-ova emisija More.
Nakon Drugog svjetskog rata, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, na hrvatskoj obali i otocima poslovale su 22 tvornice, ravnomjerno raspoređene od Umaga do Slanog, blizu Dubrovnika. Proces njihova gašenja krenuo je početkom šezdesetih.
Prva takva tvornica na sjevernojadranskim otocima otvorena je u Cresu, 1896. godine. Vlasnik joj je bio Societa Generale Francaise, a pod imenom Plavica poslovala je do 1995. godine
U njoj je radilo mnogo žena koje su se zapošljavale iznimno mlade. Jedna od njih koja je počela raditi s 14 godina i u tvornici ostala cijeli radni vijek - u samo jedan sat mogla je očistiti 60 kilograma ribe.
- Nije bilo lako, rano smo se dizali, ruke su bile hladne, u to vrijeme nije se imalo što obući... Bile smo prljave, jer to je prljavi posao, znate. I pune ulja kad smo i frigale tu ribu, pržile tu ribu, tim gradelama puno ulja... Teško je to bilo. I ono kad smo iskrcavale brod, one kašete pune leda i nositi ih u onu komoru, nije to tako jednostavno bilo, prisjeća se Anamarija Kučić koja se u Plavici zaposlila sa samo 16 godina.
Svaka žena je radila po nekoliko različitih poslova i svaki je bio drugačije plaćen, priča Giannina Ferlora, koja je obračunavala plaće.
- Recimo, rezanje ribe, staviti ribu u kutije, zatvoriti kutije, prati pogon... To je bio normirani rad, brzo su morale jer su se morale truditi. Što si se više trudio, više si dobivao. A bilo je pet-šest radnica koje su zvali normistice jer su prebacivale tu normu tako lako i pomagale su ovim mlađima, kaže Giannina.
Priča o Plavici našla se i u knjizi "Priče iz Konzerve" koja obuhvaća povijest prerade i konzerviranja riba na sjeveroistočnom Jadranu. A Creski muzej će u čast svojoj tvornici u svibnju otvoriti i izložbu.