Najjači su mi oni šta unaprid znaju o čemu ćedu pisat. Meni je teren uvik bija zakon i on kolo vodi, nameće temu, radnju i sve ostalo. Ovi put san se uputila put Bara u prijatejice, beogradske novinarke, pa iako se na tome području katastrofa dogodila prije četrdeset godina, ispalo je da će se potres nać na početku i na kraju ove priče. Ovo di smo mi, cili potez uz more, ionako je trusno područje. U ditinjstvu san ih doživila nekoliko, nije mi sve isto i ćutin ih prije nego okinu.
Prije par godina sidila san na skaline jedne hvarske konobe i spominjala neke bivše avanture. Rale, jedan mladi čovik, cilo me vrime sluša i reka kako me mora upoznat sa svojon zanimljivon i dobron mamon. To se i dogodilo. Nas dvi ćemo kasnije profesionalno surađivat, sprijateljit se. I evo...