Od ponedjeljka do subote u francuskom Hyeresu pada odluka tko će predstavljati Hrvatsku u klasi ILCA 7 na Olimpijskim igrama u Parizu, zapravo u Marseilleu, gdje će se jedriti u svih deset olimpijskih klasa na 55. izdanju Semaine Olympique Française. Hoće li Hrvatsku po četvrti put predstavljati Tonči Stipanović, dvostruki srebrni olimpijac (Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2021. godine), k tome još i 4. u Londonu 2012. godine ili njegov klupski kolega iz splitskog Mornara, Filip Jurišić?
Jurišić u ovu regatu ulazi s velikih devet bodova prednosti u odnosu na Stipanovića. Tri regate su određene kao kriterijske za plasman na Igre, lanjsko Svjetsko prvenstvo u Scheveningenu, pa ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u Adelaideu nakon kojih je 31-godišnji Hvaranin postao favorit za svoj debi na Olimpijskim igrama. On je u Scheveningenu završio na 22. mjestu, ali je u Adelaideu bio osmi, dok je Stipanović u Nizozemskoj bio na 21. mjestu, te u Australiji na 17. mjestu. Realno, oba su debelo podbacila na svjetskim prvenstvima, što se može pripisati pritisku jedrenja jedan protiv drugog, jer kad taj ulog nije bio u igri prošle godine na Europskom prvenstvu, tada je Stipanović bio zlatni (peti put u karijeri, čime je postao rekorder), a Jurišić srebrni s jednim bodom zaostatka.
Opće je mišljenje da će – tko god ode na Igre – biti konkurentan u borbi za olimpijsku medalju. Takav je standard postavio sada već 37-godišnji Stipanović (plasira li se na Igre, tamo će otići s 38 godina) lansirajući hrvatsko jedrenje u sam svjetski vrh. Prije Stipanovića i fantastične posade u klasi 470, Šime Fantele i Igora Marenića, Hrvatska je dugo koketirala s medaljama na Olimpijskim igrama, a onda su se 2016. godine u dva dana dogodile – dvije. Srebro Stipanovića, koje je trebalo biti zlato da nije bilo nepravednih sudaca, a dan poslije i zlato Fantele i Marenića. Stipanović je i pet godina kasnije bio na pobjedničkom postolju, opet drugi (oba puta iza Australaca, Toma Burtona i Matta Wearna), ali tada s podvigom, jer se iz ničega vinuo do srebra.
Sada je situacija baš specifična, jer osim što je odlučujuća regata, ona bi mogla biti i posljednja u karijeri u klasi ILCA 7 za Stipanovića. On je već ranije donio odluku da će se oprostiti, dvojba je jedino Hyeres ili Olimpijske igre. Jurišića, naravno, to ne bi smjelo opterećivati. Nije baš da je on u cvijetu mladosti, pa ima još tko zna koliko vremena. Sada je u naponu snage i definitivno uvjeren da u Marseilleu može osvojiti medalju.
Kako se u cijeloj toj priči ponaša trofejni trener, "admiral hrvatskog olimpijskog jedrenja" Jozo Jakelić?
- Kao i do sada – odgovorit će kratko, bez želje da nešto doda na tu temu.
To, u prijevodu, znači neutralno. Maksimalno na raspolaganju Stipanoviću i Jurišiću, te – nemojmo zaboraviti – Pavlosu Kontidesu, hrvatskom zetu s Cipra, kojega je vodio do olimpijskog srebra u Londonu (prva i za sada jedina medalja Cipra na Olimpijskim igrama), dvije titule svjetskog prvaka, priznanja za najboljeg jedriličara svijeta… Najboljeg sportaša Cipra svih vremena, da ne zaboravimo dodati.
- Što god se dogodilo u Hyeresu – napomenuo je Jakelić – najvažnije je da nema nikakvih repova, da ostanemo isti kao što smo bili svih ovih godina.
I, ne trebate sumnjati, tako će biti.