Ima tome koja godina, kad san, vezano za moju monodramu, imala u Sarajevu producenta. Zove se Senad. Zvala san ga Senči. Jedno popodne odmaran u hotelu, u centru grada, on upada i već sa ulaza, dere se i smije na vas glas:
- Imal' đe Tonke?! Eeeeeee, imal' đe Tonke?!
U foajeu su sidila dva para Holanđana i pila čaj. Iznervira ih je svojin nastupon. Nisu mu se obratili ričima, samo su davali mot rukama put doli, da smanji oktave i smiri se. Kad je Senči to vidija, izobličija se cili u facu, pocrvenija od bisa, prst rivolverski uperija put njih i još jače zavika, samo jednu, puno puti ponovjenu in rečenicu:
- I'am owner of Sarajevo!
Skoro san se onesvistila od smija. Gosti nisu trepnili. Zagrlija me, osjetila san se puno važnon, jer ne grli te svaki dan vlasnik ciloga Sarajeva. Pu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....