Nakon što je jučer kod Visa poginuo šesnaestogodišnji mladić koji je ronio na dah, pitali smo dubrovačkog instruktora ronjena Antu Perušinu kakve opasnosti krije takvo ronjenje koje mnogi smatraju bezopasnim.
- Od pet tragedija ronilaca, čak četiri se odnose na one koje se dogode prilikom ronjena na dah. Sve tragedije u pravilu se događaju zbog ljudske pogreške. Rijetko kada zakaže oprema. Prvo i glavno pravilo u ronjenju, bez obzira bilo ono sa opremom, odnosno bocama ili na dah je da se uvijek roni u paru. Dok jedan zaranja drugi ga nadzire. Tog glavnog pravila, o kojem ovisi život, mnogi se ne pridržavaju – kaže za Dubrovački vjesnik Perušina koji ima golemo ronilačko iskustvo te nam otkriva u koje su najčešće opasnosti ronjenja na dah.
- Mnogi koji rone na dah ne znaju sebi odrediti granicu. Nekome je ta granica 10 metara, nekom pet, a nekome tri metra. Obično je problem hiperventacije, kada ronioc uzme što više zraka prije zarona da se može što duže zadržati pod morem. Pri tome se stvara parcijalni tlak i ako se pod površinom zadržimo samo malo duže nego smijemo, pri izronu on pada što dovodi do nesvjestice i obično utapanja jer umjesto zraka udahne more, ako je ronioc sam. A to se obično događa na dva, tri metra ispod površine. Upravo zato je važno da se roni u paru, jer ga drugi ronilac može izvesti na površinu i umjetnim disanjem mu spasiti život. Stoga nikada ne ronite sami, pa ni kada su u pitanju male dubine – savjetuje Ante Perušina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....