Dan uoči Badnjaka, kada bi se prema običaju na obiteljskim stolovima trebala naći riba, uputili smo se na splitsku Peškariju po raport iz prve ruke, da provjerimo kako se Splićani pripremaju za taj dan.
Živo je bilo, u ponudi svega ima, ali žale nam se prodavači da još je rana ura pa prodaja ide tako-tako.
Prva gospođa na štandu upoznaje nas sa svojom ponudom. Ima nešto grdobine, nije puno samo 80 kuna. Raža je 80, ali može i za 70, trlja 40, mol 60. Više se, kaže nam razgrabe, lignja i sipa. Nije ih Badnjak mnogo "pogurao" u prodaji, kaže nam da je isto kao i prije, bore se svaki dan da kome uvale koji komad. Poželjeli smo gospođi da proda svaki komad ribe, a ona nam uzvraća 'da joj samo dragi Bog pomoć može'.
Nastavljamo dalje našu ribarsku inspekciju - raža je po 70 kuna, škamp 80, oslić 50, mol od 40 do 60, trlja od 30 do 60, kozica je kilo po 40 kuna, a škarpina ide od 80 do 200.
- Rasprodaja mola lipoga, ki živ je – čuje se.
Frišku višku ribu na stolove peškarije donio je Ivan Ogribić. Došla je točno u 8 manje kvarat. A kako on kaže, za Badnji su dan spremni, u ponudi imaju svega.
- Može i bolje ić, ali nije loše, još je rana ura. Raža 80, trlja od 30 do 60, Oslić 60, mol od 40 do 60 – referira gospodin Ivan samo dio svoje ponude.
- Lipe raže! Ajde šinjorina! Nemoj samo na jedan banak – dozivaju nas dok ćakulamo s prodavačem Ivanom, a kako ne bi kad nam je friška viška riba odvukla svu pažnju.
Pobjednik današnje ponude je zubatac, ili kako ga još zovu car o' rib. Okupio je ispred sebe znatiželjnu ekipu, primamljivo ga pogledavaju, 10 ipo kila je u njemu, a on ponosno drži cijenu od 1700 kuna. Ide cijeli u komadu, nema na dijelove.
- Oće vam otić ovo danas? - pitamo gospodina koji stoji uz ribu.
- Fala Bogu da će otić, nijedan se do sada nije bacija! - odgovora nam dok gleda potencijalne mušterije.
Uz zubatac stoji i kokot od 120 kuna, prodaja trenutno, kažu nam, ovih dvaju morskih specijaliteta, ide nikako, ali on ne grintaju već će strpljivo čekati svoju priliku. Mi im samo možemo poželjeti puno sreće, ali i onome tko ovih 10 ipo kila friškog užitka ponese doma.
Kod štanda Drage Budimira, osim komarče od 70 kuna, privukla nas je njegova stara vaga, takvu ima još samo nekoliko njih na peškariji.
- Sad ću vam kazat koliko ode radim, najstariji san ode. Evo, točno 37 godina, 4 miseca i 19 dana ode radim – precizno i pobjedonosno nam govori Drago, a riba mu dolazi iz Zečeva Rogozničkog.
- Vidila je ribarnica i bolje dane, prije ljudi nisu cijelu ribarnicu za pola sata mogli proć kolika je gužva bila, a sada prolete kroz nju- veli nam.
- Evo imenjaka mog, reci ti njima, je l' se za po sata moglo prije proć kroz peškariju – pita svoju stalnu mušteriju.
- Ma kakvi, mi s kolicima nismo mogli dovest ribu do stola – kaže anonimni gospodin dok prstom pokazuje na svoj komad.
Ponosna Hercegovka sa slovenskom adresom, Desa Ban, došla je kod 'svoje prije' po friški komad ribe. Godinama kupuje kod nje, a sve te friške komade nosi pravac u Hercegovinu gdje će proslaviti Božić.
Trenuci na splitskoj peškariji nešto su što je samo riječima teško opisati, treba je posjetiti i osjetiti. Šušur, vika, zezancija na račun drugih, pa i psovke sastavni su dio ove žile kucavice Splita grada.
Kako bi na pravi način doživjeli mediteranski način života, čak i turisti prilikom posjeta gradu pod Marjanom obilaze ribarnicu i upoznaju sve njene otkačene i živopisne likove koji se rijetko gdje drugdje mogu vidjeti. I svima im je to zanimljivo i simpatično, nigdje drugdje viđeno, dođu sa svojim fotoaparatima i "škljocaju" kamene banke, ribu koja se nudi na izvol’te i ljude koji ih dozivaju već s ulaznih vrata govoreći kako je njihov mol il srdela najlipša!
Zato ove dobre ljude treba podržati, kupnjom, kojom lipom riči, osmijehom, kako god hoćete, svime onime što oni nama od kada peškarija i postoji, već 130 godina, nesebično daju. A daju nam puno više od friških bokuna ribe, daju ono nezamjenjivo, što se svim šoldima svita ne može platiti, daju dušu ovome gradu!