bogatstvo otokaLuksuzno opremljena knjiga o špiljama i jamama Mljeta prezentira 53 istražene speleološke pojave

Knjiga „Špilje i jame otoka Mljeta“, čiji su autori veća skupina hrvatskih biospeleologa, donosi pregled svih poznatih jama i pećina toga otoka, kao i iznimnih vrijednost njihova živog svijeta.

Središnji dio luksuzno opremljene knjige, nedavno izdane u nakladi Nacionalnog parka Mljet i Hrvatskog biospeleološkog društva, prezentira 53 istražene speleološke pojave.

Svaka pojava je tekstualno opisana, predstavljena speleološkim nacrtom i ilustrirana s više fotografija, te svrstana u neku od kategorija: suhe jame i pećine, one sa slatkom vodom, pećine i jame pod utjecajem mora (anhijaline) i morske speleološke pojave.

Brojne zanimljivosti prate jame i pećine toga 37 km dugog otoka. Primjerice Onofrijeva jama, duboka 21 metar, nalazi se na dnu Malog jezera u Nacionalnom parku.

Slično je i s Blatinom. To je potopljena špilja i izvor pitke vode kod mjesta Blato. Njezin otvor se nalazi na dnu potopljene vrtače na dubini od 11 metara. Nakon kiša, voda iz Blatine prostor pretvori u istoimeno jezero u kojem žive jegulje.

Rikavica je nekad bila suha pećina, danas se nalazi ispod površine mora. Ime je dobila zbog valova koji nabijaju zrak u njezinu unutrašnjost, što proizvodi zvukove slične „rikanju“.

Vjerojatno je najpoznatija Odisejeva špilja. Nalazi se na obali mora kod Babina Polja. Većim dijelom je urušena stropa, a dijelom je strop ostao u obliku mosta. Za nju je vezana legenda o glavnom liku Homerove Odiseje.

Najdulja pećina na Mljetu je Galičnjak, duljine 130 metara, a najdublja jama Međugrađen, duboka 102 metra.

Mljet je iznimno bogat po podzemnom biodiverzitetu. Do sada je utvrđeno više od 30 pećinskih vrsta, od kojih je 27 prvi put otkriveno i opisano na Mljetu, najviše od ijednog jadranskog otoka. Među njima su 23 endemi uskog područja. Najbogatiju skupinu čine kukci kornjaši, a najrjeđi je pećinski ciksid, srodnik cvrčka, jedini pronađen u dinarskom kršu i drugi poznat na Sredozemlju.

Pećinske vrste su među najugroženijim jer se svi negativni učinci čovjeka odražavaju na podzemna staništa, ističu autori i zaključuju kako su podzemna staništa otoka Mljeta bolje očuvana nego drugdje u Hrvatskoj.