Ne biste vjerovali, ali engleski i splitski studenti imaju rješenja za budući život splitskog škvera! Bolje rečeno, za golem prostor koje brodogradilište danas zauzima u Supavlovoj uvali.
Pa tu ima mjesta za stanove, hotele, marinu, kupalište, razne javne sadržaje, kulturne i sportske, za parkove, šetnice, čitav dugi morski kanal, “boat in kino”, filmove i projekcije koje ćete gledati iz svoje brodice na platnu spuštenom s golemih škverskih dizalica… Ima mjesta i za navoze: za suživot metalaca i nemetalaca, za praznik cvijeća, biciklističke utrke, festivale, performanse. Željezničku stanicu, svašta!
Što ako jednog dana više ne bude te tvornice brodova u Splitu? Ili se sažme u danas realnije granice? Legitimno je pitanje koje se nameće s obzirom na “Brodosplitovo” teško stanje, gotovo pa stečajno. Pogotovo što se taj prostor nalazi usred grada - koji više nema kamo - na sjevernim obalama poluotoka. I zauzima čak 400.000 četvornih metara površine: od Stinica i “Konzuma”na istoku, pa južno preko trgovačkog centra “Joker” i Brodarice, zatim uzduž Puta Supavla do Spaladium Arene i Lore na zapadu.
A tik do škverske istočne ograde na Stinicama planiran je danas-sutra, tko zna kada, novi most koji bi se pružao preko zaljeva do Kaštela, a dalje, tunelom kroz Kozjak, prometnica bi vodila do autoceste kod Vučevice. Trebao bi to biti najbrži spoj Splita s Dalmatinom. Sve bi otvorilo potpuno nove, dosad zanemarivane sjeverne vizure i perspektive grada. Dosad gotovo samo industrijske: s gomilom pogona, skladišta, tvorničkih objekata, odlagališta. Ili naprosto zapuštene. Na kraju splitskog srca.
Golemi prostor
U takvim okvirima kreće se naša priča, pa evo što studenti vide u Supavlu:
- Split je okrenut jugu, osunčanoj strani obale, kao i ostatak Dalmacije. Tu je Riva, Palača, stara gradska jezgra, tu se razvijalo urbano središte i širilo se zrakasto, najviše na istok. Ali, ima Split i svoju sjevernu stranu, a sjever bi mogao postati novi jug - još jedno gradsko središte. Budući da samo tu na poluotoku ima još slobodnog prostora - kaže nam Marko Dželalija, student pete, završne godine arhitektonskog studija u Splitu.
Zajedno s još pet kolega - Brunom Jankovićem, Antoniom Fržopom, Korinom Nikom Kučić, Brigitom Krnjaić i Lorisom Gizdićem - a u okviru kolegija Diplomski studio II, što im je najbitniji predmet, osmislili su u proteklom ljetnom semestru “projekt škver”. Pod budnim okom profesora Tome Plejića, pa Ivana Jurića, Zrinke Visković i Jure Bešlića.
Zadatak je bio izabrati i srediti dio grada koji ima odnos sa Zrinsko-frankopanskom ulicom, koja predstavlja stanovitu os, odnosno kralježnicu, povezujući (post)industrijski sjever s jugom i gradskim nukleusom iz kojeg se kroz stoljeća rascvjetao Split.
- Nas šestero odabralo je škver. Drugi su nizali Tursku kulu, Poljud, Spinut, Stari plac, Trg Hrvatske bratske zajednice… Škver je i mjesto velike memorije na industrijski rast grada, hranio je desetljećima puste tisuće obitelji, dio je splitskog identiteta i zato ga nismo htjeli skroz izbrisati, kao da nikada nije ni postojao. Ali, realno govoreći, koristi previše prostora za proizvodnju koju ima - govori Dželalija.
Osobito zapadni škverski dio, onaj prema Areni i Lori. Studenti su surađivali s “Brodosplitom”, bili u obilascima, razgovarali. Zaključivši da 60 posto škverskog prostora - od ukupno 400.000 kvadrata - može bez ikakva problema poslužiti za nešto novo, a 40 posto može ostati škveranima za gradnju brodova.
Na zapadu, prema Lori, golem je prostor, uglavnom neuređena pustopoljina, koji je splitskim studentima bio najzanimljiviji za definiciju i oblikovanje novih sadržaja. U cijelosti su ga promijenili, baš kao i južni škverski potez, onaj uzduž Puta Supavla, od “Jokera” do Arene, gdje su danas neki napušteni objekti i administrativne zgrade.
- Na jugu smo, uz postojeću cestu, zamislili uglavnom stambeni dio, barem 80 posto za tu svrhu, a zapadni dio potpuno je nov. Tu nam je bio glavni naglasak, tu su mjesta promjene. A u središnjem dijelu i na istoku Supavla ostao bi škver - tumači Dželalija.
Na škverskom zapadu studentima je glavna inspiracija bio Miami. Ono što se zamišljalo na splitskoj Zapadnoj obali, gdje su Banovina, hoteli “Marjan” i “Ambasador”, gdje se ljeti vezuju luksuzne jahte, gdje je ACI-jeva marina.
Bilo bi tu visokih zgrada, hotela, stambenih prostora, restorana, butika, raznih ekskluzivnijih sadržaja. Na vrhu te osi bio bi umjetni otok s kupalištem i multifunkcionalnim objektom te potpuno novim pogledom na Kaštelanski zaljev. Blizu bi bila i marina. A uzduž osi morski kanal. Onako, kao Miami Beach i njegov waterfront, odnosno obala, riva.
- Ali, bilo bi i obilje sadržaja za građane: mogli biste prići svojim kaićem i vozikati se, gledati film iz broda s platna koje drži škverska dizalica. Ili otići brodom do Arene: na koncert, utakmicu, sajam. Druge bi dizalice držale krov ribarnice i tržnice na otvorenom. Pogodne su i za razne instalacije, zašto ne i bungee jumping, čak smo razmišljali i o ziplineu. Tri nogometna igrališta, dva odbojkaška, drugi sportski tereni i sadržaji. Biciklističke staze, široke pješačke zone, ma svašta...
Stotine zamisli
Dželalija kaže da su jesenas imali izložbu i da su Splićani odlično reagirali: sijevale su stotine njihovih zamisli, što bi oni i kako učinili s tim prostorom:
- Ljudi vide potencijal na škverskom području, što je sjajno. Takva mjesta ne moraju umrijeti s povlačenjem industrije, ona mogu dobiti potpuno novu ulogu. Naprimjer, sjever - novo središte i energija, zaključuje budući arhitekt Marko Dželalija.
Naravno, studenti ništa ne prejudiciraju, iznijeli su tek svoje zamisli u okviru studijskog zadatka, a kakva sudbina zaista očekuje škver i škversko područje, tek ćemo ustanoviti.
A sada Britanci: studenti završne godine arhitekture uglednog sveučilišta iz engleskoga grada Batha (koji je ime dobio po rimskim kupeljima, a na popisu je UNESCO-ove liste svjetske baštine, kao i naša stara gradska jezgra, uostalom) boravili su u Splitu u listopadu 2018. godine. “The Guardian” je tada Sveučilište “Guide” proglasio šestim najboljim u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zvuči nevjerojatno, ali i oni su izabrali upravo Split i škver za svoj studijski rad, iako prethodno nisu imali nikakve veze s našim gradom. Susreli su se bili s arhitektima Sašom Randićem, zatim Ivanom Jurićem i Hrvojem Bartulovićem s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, te Draženom Pejkovićem iz Grada Splita. Škverski glasnogovornik Josip Jurišić vodio ih je po “Brodosplitu”.
Nešto manje od godinu dana posvetili su projektu koji razmatra razvojnu strategiju Splita, s posebnim naglaskom na prometna rješenja povezivanja sjevernog i južnog dijela grada, i to preko zelenog pojasa. Studenti su bili Sam Bunn, Yee Wei Gan, Tom Lowe, Yuchen Mei, Stephen Oldham i Hugh Pearce, a radili su pod mentorstvom profesora Alexa Wrighta. U travnju 2019. godine, na poziv Razvojne agencije Split - RaST, predstavili su bili svoje prijedloge u Splitu, o čemu je u Slobodnoj Dalmaciji pisao kolega Damir Šarac: “Studenti s Otoka Split nazvaju glavnim gradom Jadrana. Posebnu pozornost posvetili su prostoru brodogradilišta te njegovim vezama s Turskom kulom kao velikim javnim prostorom te zaključili da škver zauzima višak prostora u odnosu na današnje proizvodne kapacitete.”
Britanci su istaknuli da brodogradilište više ne djeluje u skladu s kapacitetima koje je imalo nekad, ali su također shvatili da je ono važan simbol gradske industrijske baštine. Pa su zamislili scenarij - slično kao njihovi splitski kolege nešto kasnije - u kojem bi škver mogao nastaviti s radom u smanjenom kapacitetu dok bi mu se istodobno donijele nove funkcije kako bi se ostvarila ekonomska održivost. Inspiraciju su dobili na Obali Viktorije i Alberta u Cape Townu u Južnoj Africi, gdje je škver postao uspješna maloprodajna lokacija, javno trgovište, dok je industrijska aktivnost ostala u manjem opsegu.
Moderni sadržaji
Zanimljivo, gosti iz Velike Britanije razgledali su bili i splitski Masterplan koji govori o razvoju Kopilice (i istočne obale Gradske luke), prostora koji se naslanja baš na škversko područje.
”Naš prvi dojam je da nam prijedlozi dijele mnoge temeljne principe i strategije, što nas je iznenadilo, s obzirom da su razvijeni u izolaciji, neovisno jedan o drugom. Iako su se te strategije materijalizirale u različita rješenja, oba plana se bave istim pitanjima i izazovima te dijele ista načela. Dugoročne strategije važne su za gradove kako bi postali otporniji na ekonomske i ekološke promjene. Brownfield lokacije pružaju mogućnosti za razvoj novih naselja u srcu grada, iskorištavanje vrijednog zemljišta i uklanjanje potrebe za razvojem izvan granica grada”, rekli su bili studenti s Otoka.
Inspirirani su bili i gradovima kao što su Barcelona i Boston, koji su prošli kroz slične vrste tranzicije, gdje su bivša industrijska zemljišta pretvorena u inovacijske četvrti kako bi se privukli novi radnici koji revitaliziraju gospodarstvo grada.
Britanci su škversko područje zamislili kao potpuno nov grad u gradu: pretežito s javnim sadržajima namijenjenim svim građanima. S lakom željeznicom i kolodvorskom zgradom, promenadama uz more, restoranima, kavanama i terasama. S obiljem zelenih područja koja se nadovezuju na obližnju Tursku kulu i Park mladosti, s botaničkim vrtom i parkom skulptura, ljetnim pozornicama i festivalima uz more.
Zadržali bi dio stare škverske industrijske arhitekture i preinačili je za modernije sadržaje: kultura u skladištima, portalne dizalice kao kulise za kino, visoke dizalice kao platforme za uspinjanje i panoramsko razgledavanje Kaštelanskog zaljeva, vodeni sportovi u škverskom bazenu, triatlon kao ključni sportski godišnji događaj. Pa škole, stanovi, razne radionice, hoteli, trgovački centar i razni društveni sadržaji.
Sve što čini jedan mali grad. Ukratko, život. Na sjeveru. Splita.
