Na slici jest moja kuća, ali ni jednim se dijelom ne nalazi na pomorskom dobru. Ispred moje parcele uvijek je bila i uvijek će biti javna gradska plaža.
Kazao nam je to Josip Berket, bivši kaštelanski gradonačelnik i vlasnik Marine Kaštela, kad smo mu pokazali fotografiju kuće u gradnji na zapadnom rubu Kaštel Kambelovca koju je redakciji Slobodne Dalmacije poslao čitatelj.
Objektivom je "uhvaćen" kadar na kojem se vidi da more "tuče" potporni zid parcele, što automatski upućuje na sumnju da je objekt dijelom na (državnom) pomorskom dobru, a dobro je poznato da ne smije biti.
Berket se, naime, odazvao na naš upit za objašnjenje, te nam je tijekom razgovora i obilaska gradilišta pokazao dokumentaciju koja potvrđuje izjavu da ne samo da ne gradi kuću na pomorskom dobru, nego da na pomorskom dobru nije ni zid, koji je napravljen točno na mjestu polusrušenog starog zida koji je na tome mjestu "oduvijek".
U startu, međutim, nije bilo sumnje da se obiteljska kuća gradi na temelju pravomoćne građevinske dozvole koju je izdao nadležni kaštelanski Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju. Sve to piše na gradilišnoj ploči, gdje čitamo da je početak radova pravomoćan od 29. rujna 2020., te da je dozvola pravomoćna od 17. listopada 2020. godine.
Ono što nije uobičajeno za informativne ploče na gradilištu, a na Berketovoj se nalazi, jest i podatak da je rješenje o granici pomorskog dobra izdano u Zagrebu 17. siječnja 2020. godine.
Navedeni dokument inače je javan, kao i svi ostali vezani uz gradnju. Rješenje je 8. veljače 2020. postalo pravomoćno i izvršno.
Unatoč tom podatku, slučajni ili namjerni prolaznik odlučio je upoznati javnost sa svojim viđenjem "stanja na gradilištu" u Kambelovcu, valjda za svaki slučaj.
– Nije čudno da je netko mogao pretpostaviti da je zid na pomorskom dobru, jer more zbog plime, juga i lebićade u vrijeme zime stvarno "tuče" u zid – obrazlagao nam je naš sugovornik dok smo zajedno obilazili gradilište njegove obiteljske kuće na obali na potezu između zgrade kaštelanskog Suda i "Baletne škole".
Radi se zapravo o obiteljskoj kući, dvojnom objektu namijenjenom stanovanju, koji se sastoji od podruma, prizemlja i kata, u čijem bližem i daljem susjedstvu duž obale primjećujemo još novogradnji čiji su potporni zidovi u izravnom kontaktu s morem.
Prolaznici, istina, ne moraju znati kako se utvrđuje granica pomorskog dobra, ali očigledno su barem neki upućeni u činjenicu da na ovom dijelu kaštelanske obale do sada nije utvrđena pa se onda u određenom trenutku sami investitori moraju za to pobrinuti kako bi mogli ishoditi građevinsku dozvolu.
Prema Berketovim riječima, važno je znati da će ovakvih situacija u budućnosti biti sve više zbog očitog podizanja razine mora, što su ove zime posebno osjetili građani u starim jezgrama pod Kozjakom, i neće trebati čekati cijelo stoljeće da "prvi (do mora) postanu posljednji, a posljednji (iznad Magistrale) postanu prvi".
Trenutačno je postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra definiran Hrvatskim visinskim referentnim sustavom za epohu, gdje je najvažnija mjerna činjenica, razina srednje više visoke vode (SVVV), čiju razinu utvrđuje Hrvatski hidrografski institut (HHI) na osnovi dugogodišnjih opažanja (najmanje 35 godina) na mareografskoj stanici Split. HHI izdaje naputak mjerenja SVVV-a ovlaštenom geometru, čiji odnos za Kaštel Kambelovac iznosi 18,1 centimetar.
Potvrda izjave da je plaža bila na toj lokaciji i da će biti i ovog ljeta jesu i fotografije Berketove parcele prije i poslije gradnje potpornog zida. Duž zemljišta je, naime, i prije postojao zid, koji je dijelom netaknut jer se nastavlja na susjedni neizgrađeni teren. A na svim fotografijama ispod zida dominira plaža.
Već u proljeće, kad gradska komunalna služba obavi redovito uređenje plaža, ponovno će na raspolaganju kupačima biti i ova ispod obiteljske kuće bivšega gradonačelnika.
I tako svake godine dok se prema gradskim planovima, kako neslužbeno doznajemo, u budućnosti ne izgradi šetnica, a na plaži naspu pera, poput onih koja se upravo grade nekoliko stotina metara zapadnije, u Lukšiću.
