Što biste rekli: je li 430 milijuna kuna malo novca? Javnog novca! Odnosno, 57,3 milijuna eura.
Toliko malo da se za njim baš nitko i ne obazire?! Kao ni za žućkastom kovanicom od 20 lipa na prašnjavu putu...
Uglavnom, Slobodna Dalmacija već dulje vrijeme detaljno prati teška zbivanja u “Brodosplitu”, posrnulom brodogradilištu posrnulog poduzetnika Tomislava Debeljaka. O čijoj se sudbini i mogućem stečaju upravo vodi sudski postupak.
Otkrili smo dosad svašta, ali zadržimo se na čuvenim ophodnim brodovima. To je projekt težak 430 milijuna kuna: još tamo 2014. godine, u mandatu Vlade Zorana Milanovića, država je kod Debeljaka u Splitu naručila gradnju pet brodova za Hrvatsku ratnu mornaricu, odnosno Obalnu stražu. U međuvremenu su druge Vlade potpisivale anekse. A isporučen je tek jedan brod - prototip “Omiš”, koncem 2018. godine.
Javno nadmudrivanje
Preostala četiri još se grade. Odnosno, mjesecima se ne grade nikako, budući da je Debeljak zaustavio brodograđevnu djelatnost i radnike poslao na čekanje. A nedovršeni brodovi stoje u hali “Brodogradilišta specijalnih objekata”, još mora vidjeli nisu. I tko zna kada će! Hoće li ikada i gdje?
Koliko je ozbiljna država, članica NATO saveza i EU-a, koja sebi dopušta naći se u tako neugodnoj situaciji: ne samo da je unaprijed platila te brodove, nego se radi i o sigurnosnom problemu - ti brodovi trebali bi nadzirati hrvatski dio Jadranskog mora, zaštićeni ekološki i ribolovni pojas, sprječavati nelegalno ribarenje, krijumčarenje i tako dalje.
Ti brodovi teški su problem i već dugo nitko ne zna kako ga riješiti. Ili ne želi! Oko sudbine tih brodova javno se nadmudruju ministar obrane i posrnuli brodograditelj. Štoviše, ministar Mario Banožić nekidan je javno u medijima izričito izjavio da su brodovi vlasništvo Republike Hrvatske, da je to upisano u registru hrvatskih brodova i da smo tu sigurni. Debeljak je tvrdio da su brodovi njegovi i da ih nije moguće odnijeti i dati ikomu drugom da ih dovrši. Dovršit će ih rado on, ali kad mu država uplati još 120 milijuna kuna, budući da originalna cijena iz 2014. godine više ni blizu ne pokriva stvarne troškove gradnje.
Slobodna Dalmacija je već objavila dokumente koji teško demantiraju ministra Banožića: pregledali smo upisnik brodova i ustanovili da je vlasnik brodova “Brodogradilište specijalnih objekata”. A ne Republika Hrvatska!
Iz izvatka upisnika jasno je i da na brodovima nema tereta, odnosno pravnih opterećenja. Da su brodovi “čisti”. I da Republika Hrvatska nije upisala zalog ili hipoteku na njima. Za svaku sigurnost.
Već su i ‘kršteni’
Doznalo se iz izvatka upisnika i da brodovi već nose imena - “Umag”, “Opatija”, “Karlobag” i “Skradin”. Pokazalo se da im je upisana i godina gradnje, 2022. Upisani su kao javni brodovi. Ukratko, a nevjerojatno: nedovršeni ophodni brodovi upisani su kao da su već izgrađeni i predani, iako svi znamo da nisu ni izgrađeni, a još manje predani onomu tko bi morao biti njihov vlasnik, tko ih je unaprijed platio - naime, Republika Hrvatska.
Sve je zvučalo nestvarno, pa smo bili razgovarali i s dvojicom dugogodišnjih nespornih i uglednih stručnjaka za pomorstvo - odvjetnikom i novinarom. Nijedan nije znao objasniti što se dogodilo i kako je tako nešto moguće.
Naravno, odgovore smo još prije objave subotnjeg teksta potražili kod nadležnih institucija. Zanimljivo, nijedna se još nije oglasila. Pa smo im u ponedjeljak 5. rujna 2022. godine poslali ponovljena pitanja.
I - opet ništa! Kao da je 430 milijuna kuna tek žućkastih 20 lipa u prašini. Kao da je ministar obrane govorio istinu, kao da su sva četiri ophodna broda već na jadranskoj straži, kao da su brodovi vlasništvo HRM-a, kao da je sve čisto kao suza. Kao da se Milanović izmirio s Banožićem, pa obojica s premijerom Andrejem Plenkovićem povremeno isplove na tim brodovima do Krknjaša na izletić.
Kao da je sve normalno. Kao da nitko ništa nije pisao. Kao da se baš ništa dogodilo nije.
Nevjerojatno.
Kako je to moguće?
A evo i upita iz mailova koje smo slali...
Ured predsjednika Republike Zorana Milanovića pitali smo:
- kako komentiraju aferu
- tko za nju mora odgovarati
- što vrhovni zapovjednik Oružanih snaga kani poduzeti
- hoće li šef države tražiti ičiju smjenu
- što će biti s brodovima
- može li ozbiljna država sebi dopustiti takvu blamažu.
Ministra obrane ponovno smo u ponedjeljak pitali:
- kako komentira i objašnjava činjenicu da ne govori istinu o vlasništvu nad brodovima
- kako je to uopće moguće
- zašto država nije upisala nikakav zalog na brodovima
- kako je moguće da su nedovršeni brodovi upisani u upisniku kao da su već izgrađeni i predani
- što će biti s brodovima i kako ozbiljna država može sebi dopustiti ovako nešto
- tko će u Ministarstvu obrane odgovarati za ovaj, dosad nezabilježen slučaj
- hoće li ministar obrane podnijeti ostavku, a prije toga tražiti odgovornost suradnika koji su trebali pratiti projekt gradnje brodova
- zašto ne objavi bitne detalje brodograđevnog ugovora između Ministarstva obrane i “Brodosplita” koji bi pobili sve ono što je Slobodna Dalmacija otkrila i objavila
- što dalje možemo očekivati u ovom slučaju.
Krivotvorina u upisniku
Ponovljeni mail s ključnim pitanjima uputili smo u ponedjeljak i Olegu Butkoviću, potpredsjedniku Vlade i ministru mora, državnoj Upravi za pomorstvo i Željku Kušteri, splitskom lučkom kapetanu, nadležnom za upis brodova na splitskom području. Pitali smo:
- kako je moguće da su brodovi za koje svatko zna da zaista nisu izgrađeni i da nedovršeni stoje u zatvorenoj hali BSO-a u Splitu, kako je, dakle, moguće da su ti brodovi - “Karlobag”, “Umag”, “Skradin” i “Opatija” - upisani kao već izgrađeni
- na temelju koje dokumentacije je proveden takav upis
- tko je dopustio takav upis
- tko će odgovarati za očito krivotvorenje dokumentacije u upisniku brodova
- hoće li se ispravljati upis i koji bi trebao biti stvarni status neizgrađenih ophodnih brodova na kojima su već neko vrijeme obustavljeni radovi u splitskom brodogradilištu.
Eto, još se nisu oglasili. Ušutjeli se svi. E, pravo je pitanje: govori li nam više ta šutnja od nevještih i birokratskih odgovora ili medijske kontrole štete?!
Rekao je davno sjajni pjesnik Momčilo Popadić: “Na dnu dobrog mora moja draga spava, raspletenih vlasi, puna čudnih trava...”
Eto, more tišine ziba sirene istine.