Bura nas je ovih dana potjerala sa sjeverne na južnu stranu otoka Hvara. Na jednoj strani škoja prohladno, posebice u jutarnjim satima, a na drugoj mirno, sunce grije, reklo bi se običan topli pretproljetni dan. Nismo se uputili za Svetu Nedjelju, koja se nekako nametnula kao središte toga dijela škoja, već smo zavirili u manja mjesta, Zavalu i Ivan Dolac, da provjerimo kako Plažani žive zimi, pripremaju li se već za novu turističku sezonu.
Jer tu se uglavnom živi od turizma, uključujući i obližnji otočić Šćedro, nešto malo od poljoprivrede, bolje reći vinogradarstva i maslinarstva, te ribolova. A čim smo u Zavalu stigli uskom i krivudavom cestom, a da o jednosmjernom i klaustrofobičnom tunelu Pitve – Zavala ni ne govorimo, vidimo da u pola dana javna rasvjeta još nije ugašena iako se stalno govori o tome da energiju moramo štedjeti. Mjesto je jedno veliko gradilište – ljudi grade se na sve strane..., pa nam se učinilo da sve ide po onoj "Ima se, meže se, ‘vala dragon Bogu", ali je li to baš tako?
Više se gradi nego što se rađa
– Ma, mi smo sada statistički na 170 stanovnika, broj ljudi nam se ne povećava, nego nam se drastično povećava broj građevina u mjestu. Baš u ovom trenutku ovdje se gradi čak deset novih kuća, među kojima su dvije stambene zgrade ili zgrade s apartmanima, a samo jedan je vlasnik iz Zavale.
Dakle, sve će se to prodati ljudima koji ovdje neće stalno živjeti, ali će tu doći na ljetovanje ili će iznajmljivati turistima. Ali kada gosti tu dođu, nastane pravi cirkus, nemaju se gdje okrenuti sa svojim automobilima, s parkingom smo ostali na onome gdje smo bili prije više desetljeća, tako da problema ima dosta.
Političari nam redovito, kada dođe vrijeme izbora, mašu projektom uređenja luke, ali nakon toga se na nas vrlo brzo zaboravi premda se gradi po cijeloj Dalmaciji – govori Braco Jakas (70), koji se dugi niz godina bavi obiteljskim smještajem.
Zavalu je, prema službenim podacima, 2022. godine posjetilo 6028 gostiju, koji su ostvarili 57.453 noćenja, a što se tiče javnih ulaganja u mjesto, ostala je praktički na onome što je imala nakon probijanja tunela 1962. godine, odnosno dobivanjem vodovoda i električne struje.
A trebalo je puno više, ako ništa, onda zbog toga što je u tamošnjoj kapelici sv. Jurja pokopano srce njezina graditelja, biskupa dr. Jurja II. Dubokovića, koji je, među inim, bio osnivač i prvi predsjednik "Higijeničkog društva", preteče današnjeg turizma na Hvaru.
Dječji vrtić također nemaju, a za školsku djecu je organiziran prijevoz do Jelse i natrag. Butigu su imali, ali je trenutno zbog objektivnih razloga zatvorena, nadaju se da će do ljeta opet biti funkciji. U mjestu je nakon dugo godina izgrađena nova crkva sv. Nikole i Leopolda Mandića, ali župnik Robert Bartoszek, zbog prezauzetosti, misu služi subotom poslijepodne, a ne nedjeljom, pa je i posjetitelja znatno manje.
Sve manje plaža
No vratimo se mi turizmu, jer bi ljudi bez njega vrlo teško živjeli!
– Zavala gostima može ponuditi tek lijepu prirodu, sunce, čisto more, dobru hranu i mir, a čim se jedan od tih čimbenika poremeti, onda nastaju problemi. Mjesto se od samih početaka okrenulo obiteljskom turizmu i dičili smo se time da nam se vraća 80 posto gostiju, ali apartmanizacija, nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, pa i stagnacija poljoprivrede, čine svoje.
Čak je i plaža sve manje i manje, pa bi nam se sve to moglo obiti o glavu. Naša obitelj, ja, suprug Braco, djeca Benedikt i Božidar te njihove supruge Nikolina i Marija, podijelili smo posao, obogaćujemo ponudu i borimo se. Gosti uživaju u odlascima u ribolov, branje grožđa, pa čak i vađenje krumpira; moramo stalno iznalaziti nove sadržaje koji će im biti zanimljivi – dodaje Lenka Jakas, koja je podrijetlom iz Vitine (BiH), ali odlično se uklopila u lokalne turističke trendove.
U obližnjem Ivan Dolcu, također poznatom ljetovalištu, naišli smo na mladu poduzetnicu Emanuelu Carić, fetivu otočanku i veliku zaljubljenicu u svoje mjesto. Ona je nastavila obiteljsku tradiciju bavljenja turizmom, marljiva je – ljeti iznajmljuje apartmane, kuće za odmor..., a i vlasnica je malog obrta za iznajmljivanje brodova i sportske opreme.
Ni zimska svakodnevica njoj nije dosadna, okrenuta je novim planovima, adaptaciji i preuređivanju apartmana, ličenju, vrtlarenju, čišćenju, a i brižna je majka posvećena odgoju svoje dvoje djece, koji su već tinejdžeri, pa i oni pomažu u pripremama.
– Nađe se vremena i za hobije, putovanja... Život na otoku je blagoslov, ali to shvatiš tek kad prođeš malo svijeta. Onda bolje cijeniš ovaj kamen, krš, more i ostavštinu naših predaka. Ivan Dolac je praktički sezonsko naselje Svirača, po posljednjem popisu nas je 68, mada se meni čini da nas je tu zimi svega tridesetak.
Već u rano proljeće počinju nam pristizati vlasnici vikendica iz cijele Europe, pa i turisti. Često su to stari gosti kojima je naše mjesto puno više od samog ljetovališta. Riječ je o ljudima kojima su se tu dogodile prve ljubavi, gdje su napravili prve plivačke zaveslaje, uživali na žalima uz gitaru i pravu našu pjesmu dalmatinsku – kaže Emanuela, koju mnogi znaju kao Lelu.
Njezin, danas pokojni, djed Tonko još je 1965. u svojoj maloj ribarskoj kućici počeo ugošćavati izletničke brodove s turistima iz Hvara, a samo tri godine kasnije otac Jurica dobiva dozvolu za smještaj i prehranu turista, da bi ubrzo sa svojom braćom otvorio kamp.
Obećanja, obećanja
Ivan Dolac je istodobno mjesto okupljanja prijatelja i rodbine koji se ne vide cijele godine, pa i dulje, a stari Svirčani su maštovite zimske večeri provodili u njihovim kućama bez struje i televizora. Preko dana su obrađivali strme vinograde, maslinike ili polja lavande i bez obzira koliko im je život bio težak, svi pamte samo lijepe i sretne uspomene.
– Upravo zato naša je obveza da s dužnom pažnjom čuvamo našu djedovinu, oplemenimo je i ostavimo svojoj djeci. I dalje ćemo složno sudjelovati u radnim akcijama uređenja, čišćenja i uljepšavanja našeg mjesta, uz pomoć Općine Jelsa. Organizirat ćemo ljetne ribarske večeri uz glazbu uživo i klapsku pjesmu, sve da bi se naši gosti osjećali dobro i ugodno.
Međutim, žalosno je da već dvije godine nemamo butigu, isto tako smo bez lučice, privezišta i primjerenog izvlačilišta za brodice. Od starijih ljudi sam čula da projekt lučice u Paklini na oživotvorenje čeka još od doba Austro-Ugarske, bolje rečeno od Franje Josipa.
Ljeti se sveta misa služi na otvorenom u starom i slikovitom dijelu mjesta, ispred jedne male kapelice, i mnogobrojni turisti nam se u slavlju pridruže, no i ta kapelica je u privatnom vlasništvu, pa je pitanje dokle ćemo je moći koristiti – iznosi Lela.
Turisti u Ivan Dolcu, za razliku od mnogih drugih otočnih mjesta, ostaju i dulje od kraja rujna. Lani je to selo posjetilo čak 7430 gostiju, koji su ostvarili 70.008 noćenja. Tradicionalno je najviše Slovenaca, Slovaka, Poljaka, Čeha...
Naša sugovornica tvrdi da mnogi od njih tunel Pitve – Zavala doživljavaju kao svojevrsnu atrakciju, toga ionako malo gdje ima na svijetu. Vjerojatno je taj raj na zemlji i sačuvan zahvaljujući nešto lošijoj pristupačnosti, jer ljudi zapravo najviše toga zagade na ovom našem planetu. Ona, kao i većina Plažana, vjeruje da će nova cesta od Svete Nedjelje do Dubovice donijeti dosta toga dobrog, ali i lošeg. Primjerice, turistička sezona će im zasigurno biti nešto dulja, imat će efikasniju dostavu, bržu pristupačnost pomorskim vezama sa Splitom, bolju mogućnost prodaje domaćih proizvoda i slično, ali možda neće uspjeti sačuvati mir i čistoću plaža, pa i one nezaboravne večeri bez buke i previše posjetitelja.