Trebala je to biti velika premijerna epizoda Tomislava Debeljaka, u to vrijeme novopečenog vlasnika prethodno posrnulog državnog splitskog brodogradilišta: ugovorio je bio prvi posao, gradnju riječnog kruzera s Vladimirom Esakovim, moskovskim poduzetnikom I čelnikom tvrtke "Volga cruises", za 13 milijuna eura, kako se to 2013. godine naveliko pisalo. Kasnije je taj iznos po medijima nabujao i do 20 milijuna.
Volovi su se prethodno ispekli i u škveru uslast pojeli - na čelu jednog čak je i pisalo DIV. Tako se zove Debeljakova matična tvrtka.
Godine su prohujale pune lijepih želja i još lijepših obećanja, a ustreptala očekivanja pomalo su splasnula pod teretom stvarnog brodograđevnog života na skliskim navozima. Ruski san - slično se trebao zvati kruzer o kojemu govorimo, "Volga dream II" - ostao je nedosanjan, o čemu ćemo nešto više nešto kasnije.
Iz dubokih sjećanja vratio ga je internetski oglas: njemačka pomorska brokerska kuća GRS, odnosno "Global Renewables Shipbrokers", specijalizirana za takve operacije, nudi na prodaju upravo taj, u javnosti gotovo zaboravljeni Debeljakov brod. Za 34 milijuna eura. Obilato preko cijene ugovorene odavno s Rusima. Uz gomilu fotografija nedovršenog kruzera u uvali splitskih brodograditelja.
Unatoč oduševljenju nesuđenog ruskog vlasnika Esakova i hrvatskog brodograditelja Debeljaka na svečanom porinuću novogradnje 475 ujesen 2014. godine, sklopljeni posao kasnije je propao.
A tegobe su nastale već ljeti 2013., par mjeseci poslije potpisanog ugovora: Rusi su najprije otezali sa slanjem klasifikacijske dokumentacije, škverani su onda tražili dulji rok isporuke, naručitelji nisu pristali tvrdeći da Splićani kasne s gradnjom...
Kasnije će se pokazati, neće to biti jedini slučaj pucanja suradnje s prethodno hvaljenim kupcima i poslovima.
Uglavnom, duga priča, opterećujući detalji i uzajamne optužbe, blokade računa i obostrani raskid doveli su do londonske arbitraže s Rusom: nedovršeni brod na koncu je ostao Splićanima, budući da je tako predviđao i originalni ugovor o gradnji.
Debeljak je bivšu novogradnju 475 preimenovao u novogradnju 780, pa je prebacio na svoju kompaniju DIV Cruises, pokušavajući završiti brod.
Evo što je 2018. godine o sudbini riječnog krstaša rekao Robert Sedlar, direktor spomenute Debeljakove tvrtke:
"'Picasso' će biti prvi hrvatski ploveći hotel, s 80 kabina i 70 članova posade".
Tako je "Volga dream II" dobio novo, umjetničko ime. A Sedlar je bio dodao i ovo:
"'Picasso', inicijalno građen kao riječni kruzer, primjer je da ga se može preinačiti u pravi brod za krstarenja morima. Ovo je jedinstven poslovni početak u Hrvatskoj…"
No snovi, najave i lijepe želje raspršili su se kroz godine. Brod je i danas u brodogradilištu, još ni danas nije dovršen. Kakav je ukupni financijski saldo cijele priče, možemo samo pretpostavljati.
Debeljak ga i dalje pokušava preinačiti u kruzer koji može ploviti i morima. A obiman je to posao. Golem! Valjalo mu je napraviti dodatno dno, takozvano trodno, čime bi dobio potrebnu čvrstoću trupa za dužobalnu morsku plovidbu. Najavljivala se i ugradnja otvorenog bazena na sunčanoj palubi, pa casina i diskoteke, podizanja kvalitete javnih brodskih prostora na brodu i slično.
"Picasso" je trebao zračiti luksuzom i prevoziti imućnije goste između Venecije i Kotora tijekom vrhunca sezone, a između Venecije i Atene izvan sezone, umjesto izvorno zamišljenih krstarenja unutarnjim ruskim vodama Dona i Volge, Moskve i Sankt Peterburga. Trebao je to biti prvi novi riječni kruzer u Rusiji poslije raspada Sovjetskog Saveza.
Na spominjanom porinuću u listopadu 2014. godine - a kuma je bila Margarita Esakov, supruga poduzetnog direktora Vladimira, za čiju je tvrtku "Volga cruises", odnosno inozemnu podružnicu "Premier cruises" kruzer izvorno građen - Debeljak je istaknuo:
"Ovo je prva novogradnja u škveru izgrađena bez državnih subvencija i poticaja, s pozitivnim financijskim rezultatom, te sada konačno brodogradilište izranja iz zone izgradnje brodova s gubicima!"
Nevolja je htjela da početkom 2022. godine nezavršen kruzer sa zastavom Maršalovih Otoka, daleke pacifičke državice i porezne oaze u kojoj Debeljak ima niz registriranih tvrtki, u splitskoj Uvali Supaval još čeka novog vlasnika koji bi se javio na objavljeni internetski oglas na stranicama pomorskih brokera iz GRS-a i prodajnog servisa "Apollo Duck" koji nude svu silu najrazličitijih plovila za prodaju ili najam.
U međuvremenu, Brodosplit se suočio s mukama nelikvidnosti, blokiranim računima, kašnjenjem plaća i neplaćanjem dobavljača, a brojnim škverskim tvrtkama svako toliko zaprijeti stečaj. Naravno, dijelom je kumovala i pandemija korone posljednje dvije godine, pa bankrota nisu pošteđena ni neka čuvena europska brodogradilišta, prije svega ona njemačka, specijalizirana upravo za gradnju najvećih kruzera.
Oglašivači, koji očito rade po nalogu iz Splita, pišu da je nesuđeni ruski brod izgrađen 2021. godine u klasi društva "Bureau Veritas". Što nije najpreciznije, budući da je "Picasso" još u izgradnji, pa ne može ni imati klasu kao gotov brod.
Zanimljivo, i prodaje se bezimen.