Čak i da je velik poput oceana, Jadran ne bi bio dovoljno velik da zadovolji sve intenzivne aktivnosti poput ribolova, turizma, uzgajališta, pomorskog prometa, hotela, novih nasipa, privezišta. Jadran pak ima svoje granice, upozorava prof. dr. Ivo Babić, povjesničar umjetnosti i arheolog u zanimljivoj opservaciji o kapacitetima našeg mora, koja je objavljena na web stranici udruge za zaštitu okoliša Sunce.
Prof. Babić smatra kako je tendencija pretvoriti cijeli Jadran u jedan veliki lunapark prepun marina s pratećim "zabavnim sadržajima" koje će zakrčiti akvatorije, uništiti i posljednje nedirnute zatone.
Ukazuje na marine koje su, osim što donose dobit, veliki zagađivači: otpadnim vodama koje nastaju tijekom pranja brodova, bojama za premazivanje brodova, vodama koje nastaju tijekom pranja motora i za vrijeme popravka i pranja podvodnih površina, zauljenima oborinskim vodama s asfaltiranih manipulativnih površina, fekalnima, sanitarnima, kaljužnima i balastnim vodama, sanitarnim otpadnima vodama, mineralnima uljima s brodova.
- Previše je intenzivnih aktivnosti koje se međusobno isključuju – negativnih eksternalija, prometa, platformi za eksploataciju plina, ribolova i promiskuiteta svih vrsta što ugrožava život u moru. Sve je manje riba, sve su skuplje; pitamo se sa zebnjom – koliko je u njima žive i mikroplastike. Masovno izumiru školjkaši, posebno periske (ljušture). Zaboravljamo da su i ljudi sudbinski spleteni prehrambenim lancima i svim mogućim vezama s cjelokupnim živim svijetom od planktona do riba.
Jadran i njegovu obalu guše platforme za crpljenje nafte i plina, spremišta ukapljenog plina, rafinerije nafte, jahte, uzgajališta riba i školjaka, ribolov, turizam, pomorski promet, hoteli, kilometri novih nasipa, zdrobljenih hridi i privezišta... Jadran ipak ima svoje granice - zaključuje.