Za nautički turizam u Splitsko-dalmatinskoj županiji vrijedi ona “show me the numbers”. Jer brojke ostvarene u ovoj turističkoj grani na području ove županije itekako nam idu u prilog.
Točnije, rekorderi smo u nautici na istočnoj strani Jadrana. Prema podacima eCrewa, aplikacije preko koje iznajmljivači brodica i jahti prijavljuju goste, rujan je bio posebno uspješan mjesec za Splitsko-dalmatinsku županiju u pogledu ove vrste turizma.
Ostvareno je 37.212 dolazaka nautičara i 273.150 noćenja, što je rast od osam posto u odnosu na rujan prošle godine. Najveći broj dolazaka i noćenja zabilježen je u Marini Kaštela, Marini Seget Donji, Marini Trogir i ACI-jevoj marini Split, dok su najbrojniji gosti nautičari u rujnu bili Nijemci s 7113 dolazaka i 55.678 noćenja.
E sad, postavlja se pitanje razvijamo li nautički turizam u pravom smjeru, a to je svakako održivost, te postoji li mogućnost da nam se i u ovoj grani turizma dogodi stihija kakva vlada u mnogim priobalnim gradovima i mjestima na kopnu.
Inertni razvoj
Dr. Srećko Favro, profesor nautičkoga turizma i stalni sudski vještak za pomorski promet, smatra da se nautički turizam na Jadranu, nažalost, ne razvija u skladu s propisanim idejama strateškoga razvoja nautičkoga turizma, nego je, kako kaže, dobrim dijelom prepušten inertnom razvoju.
– Dokaz tome je i činjenica da smo najveća destinacija po čarter bareboat jahtama (bez posade), čime se hvalimo, a na drugu stranu zadnji smo na Mediteranu po čarteru jahtama s posadama, dakle luksuznom čarteru namijenjenom gostima puno veće platežne moći. Marine su, nažalost, u velikom broju, čast iznimkama, parkirališta brodova.
Izostankom strateškog vođenja nismo uspjeli uskladiti kvalitetu usluge s vrhunskom prirodnom ponudom najboljeg europskog nautičkog akvatorija, kulturnom baštinom i jedinstvenim krajobrazom. Politika Europske unije prema bezrezervnoj zaštiti okoliša pruža nam mogućnost da korištenjem EU fondova razvijemo specifične standarde za privez i plovidbu nautičara u područjima različite ekološke osjetljivosti te ponudimo učinkovitu edukaciju u tom području, kontrolu i po potrebi kažnjavanje.
Iskustvo i improvizacija
Nautički turizam budućnosti, osim primarne odgovornosti prema ograničenom resursu, odnosno prostoru koji moramo sačuvati kao jedan od faktora kompetitivnosti i komparativne prednosti našeg dijela Jadrana uz pojam “održiv”, osim uz okoliš, svakako treba povezati i odgovornost kako prema gostima tako i prema lokalnom stanovništvu – iznosi dr. Favro.
– Porazna je činjenica i da ne postoji obrazovna institucija za educiranje kadrova u nautičkome turizmu, primjerice mornara, buking agenata, radnika na održavanju plovila. Kako nam objašnjava Favro, razna su privatna učilišta preuzela licenciju od Ministarstva prometa, mora i infrastruktura za educiranje zaposlenika u nautici, no Ministarstvo već dvije godine pokušava modernizirati i uskladiti takav način educiranja.
– Nedostaje nam obrazovanoga kadra u nautici. Masovno smo razvijeni u nautičkom turizmu, a gledajući organizacije i postojeće stanje, malo tko ima adekvatnu edukaciju i širu sliku svojeg poslovanja u svjetlu svjetskih kretanja. U menadžmentu nautičkih kompanija česta je situacija da se operativno vođenje svodi na iskustvo i improvizaciju, međutim, atraktivnost našega akvatorija i povećana potražnja za čarterima ipak ih čine uspješnim gospodarstvenicima, iako je tu jako puno prostora za napredovanje.
Ključ je, dakle, u želji pojedinca da se educira i ozbiljnosti čarter kompanije. Svakako nedostaje ustanova i nastavnih programa koji bi, osim pomorskih vještina, buduće zapovjednike/skipere učili o povijesti, tradiciji, umjetnosti i drugom kulturno-povijesnom nasljeđu, koji bi na pravi način prezentirali naše prednosti zahtjevnim turistima velike platežne moći – mišljenja je dr. Favro.
Izuzev neadekvatnoga sustava obrazovanja za nautičare, kako tek riješiti problem iznimno lakog dolaženja do dozvola za upravljanje brodicama? Dobiti licenciju danas je jednostavno, a polaganje ispita još je lakše.
– Nažalost, kako stranci, tako i naši domaći prelako dolaze do dozvola za upravljanje brodom. Pravila kod nas ista su za sve, ali su generalno prejednostavna.
Licenciranje je jednostavno, ispiti su još jednostavniji, bez praktičnog dijela ispita, pa se ne može ni očekivati drugačija situacija jer je tržište prepušteno samo sebi i filtriranju po metodi pokušaja i pogrešaka.
Kontrola se može uvesti jedino boljom edukacijom, izmjenom nastavnog plana i programa te, naravno, čvršćim i detaljnijim ispitima, koji bi uključivali i praktični ispit, što dandanas još nije slučaj u svim licencijama potrebnima za jahting industriju. Dovoljno je ugledati se na britanski sustav edukacije na području poslovne plovidbe (skiperi) i sukladno našim specifičnostima uskladiti naše propise i pravilnike. U sklopu sustava Sigurnosti na moru potrebno je dodatno ekipirati i financijski stimulirati djelatnike lučkih kapetanija i ispostava, od kojih se zahtijeva visoka educiranost i stručnost te predan rad u sezoni, nerijetko po cijeli dan – kaže Favro.
Manjkava infrastruktura
Što se tiče nautičke infrastrukture u Splitsko-dalmatinskoj županiji, po mišljenju dr. Favra još uvijek je nedostatna i nedovoljno kvalitetna. Smjernice razvoja nautičke infrastrukture u našoj županiji navedene su u Studiji razvoja nautičkoga turizma Hrvatske te u Akcijskom planu razvoja nautičkoga turizma.
– U znanstvenim i stručnim studijama nedvojbeno je utvrđen nedostatak kvalitetnih (velikih) vezova u marinama, kao i nove marine u zonama visoke potražnje, dobro organiziran sustav sidrišta najviših ekoloških standarda, sustavno upravljanje sustavom nautičkog turizma te brojne druge smjernice. Realizacija svega toga uglavnom se još uvijek čeka.
Pozitivan je primjer Županijska lučka uprava, koja na tragu projekta “Sustav turističkih lučica na hrvatskim otocima” iz 2002. uspješno upravlja akvatorijima luka, koji nakon obnove uz dotadašnju funkciju pomorskog prometa i luke za lokalne ribare dobivaju i novu dimenziju kroz uređene nautičke vezove. A time onda privlače nautičare, turiste veće platežne moći da pojedinoj lokaciji pomognu u ostvarivanju boljih socio-gospodarskih uvjeta života na otoku – istaknuo je naš sugovornik.•