siva zonaUništavanje plaža pod krinkom ‘dohrane‘ uzima sve više maha: ‘Stanje je neodrživo. Možemo učiti od Velike Britanije‘

Hrvatske plaže nacionalno su bogatstvo i nezaobilazno mjesto morskih užitaka domaćeg stanovništva i mnogobrojnih turista. No, njihova dohrana i nasipavanje neprirodnim materijalima, posljednjih godina ne ide im u prilog. Održivo upravljanje plažama, a posebno održivom gradnjom novih plaža, u fokusu je interesa europskog projekta Beachex, javlja HRT.

Devastacija prirodne obale, betoniranje i nasipanje plaža neprirodnim materijalima, pod krinkom "dohrane" , iz godine u godinu u Hrvatskoj uzimaju sve više maha.

- Problem je što ne postoji zakonska regulativa koja definira dohranjivanje, metode i načine, a pogotovo ne razlikuje dohranjivanje od nasipavanja. To bi trebalo zakonski regulirati jer trenutačno je stanje neodrživo s obzirom na to da je siva zona, kazao je za HTV-ovu emisiju More prof. dr. sc. Dalibor Carević, iz projekta Beachex, Građevinski fakultet Zagreb.

Odgovor na to je europski projekt Beachex financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost kojeg provode Građevinski fakulteti u Zagrebu i Rijeci u suradnji s britanskim Sveučilištem u Lancasteru.

- Da u konačnici dobijemo jedno održivo upravljanje u ekonomskom smislu da se smanje troškovi održavanja plaža koji se trenutno provode u Hrvatskoj, te da smanjimo negativne ekološke efekte i gradnje i održavanja odnosno dohranjivanja plaža, pojašnjava Carević.

Ne postoje istraživanja na koliko se lokacija duž hrvatske obale koristi neprikladan materijal. Međutim, prema anketi Beachexa više od 370 hrvatskih plaža od oko 2 tisuće u 130 priobalnih općina i gradova, dohranjuje se nekom vrstom materijala. Jedan od dvojbenih primjera je i plaža Grabrovo u Jadranovu na crikveničkoj rivijeri gdje je zbog nasipavanja vjerojatno ugroženo i stanište plemenite periske.

- Što se tiče crikveničkog područja kreće se u istraživanje. Probat ćemo ustanoviti do kuda se uočava sedimentacija s obzirom na to da se zna da se nasipavalo zemljom, kaže za emisiju More dipl. ing. biologije Milvana Arko-Pijevac iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, partnera u projektu Beachex.

Možemo učiti od Velike Britanije gdje nema pritiska za izgradnju novih, već održavanje postojećih plaža. Britanci imaju planove upravljanja obalom, a time i plažama, temeljene na sustavnom monitoringu odnosno mjerenju visina i razina plaža.

- I onda se izrađuju razne varijante i rješenja u kojima se mijenja količina materijala, učestalost dohranjivanja, veličina zrna i izvor sedimenta i onda se odabere optimalno rješenje, pojašnjava prof. dr. sc. Suzana Ilić, također iz projekta Beachex, Sveučilište u Lancasteru.

Dakle, poštuju se standardi, kako se ne bi događalo da čestice mulja i zemlje, struje i valovi odnose na morsko dno gdje ugrožavaju i uništavaju živi svijet.

- Za radove na samoj plaži treba dobiti licencu za dohranjivanje plaža i dokazati da neće biti negativnih efekata na biocenozu. Materijal za dohranu ili nasipavanje se dobiva iz područja da li podmorskih ili kopnenih koji su određeni posebnim studijama i od firmi koje već imaju licencu za iskopavanje materijala jer dobivanje licence je dugoročan postupak, može potrajati godinama, dodaje Ilić.

Nasipanje plaže hotela Romana u Makakarskoj

Ivo Ravlić/Cropix

U potrazi za znanstveno opravdanom i efikasnom formulom upravljanja plažama, stručni tim Beachex-a, provodi i opsežno pilot istraživanje na najposjećenijoj i najvećoj riječkoj plaži Ploče.

- Koristimo moderne tehnologije daljinskih istraživanja; bespilotnu letjelicu, 3D skener, također provodimo mjerenja batimetrije, dakle ispod razine mora, kaže dr. sc. Igor Ružić, voditelj mjerenja morfologije žala (Građevinski fakultet Rijeka).

Proučavaju se, kaže Carević, morfološke promjene, promjene žala pod djelovanjem valova i oborina. U idućoj fazi projekta planiraju numerička istraživanja gdje se računalno simuliraju sve te pojave.

Riječ je o jednom od prvih projekata koji objedinjuje različite stručnjake; geologe, biologe, građevinare .U Britaniji su otišli i korak dalje i uključili lokalno stanovništvo.

- Lokalni mještani imaju svoje volonterske grupe koje se brinu o plažama, čiste ih, promatraju, izvještavaju lokalne uprave o problemima koji se onda ozbiljno tretiraju i sve veće su tendencije da se građani uključuju u mjerenje promjena plaža uzimanjem fotografija, i to je naš novi projekt u Velikoj Britaniji, kaže prof. dr. sc. Suzana Ilić.

Hrvatski je problem - rastući broj turista, a time i količina prihvatnih i plažnih kapaciteta.

- To je taj pritisak koji osjećamo, dakle šire se plaže, plažni prostor, ali po meni na krivi način jer primjenjuje se jedna dosta jeftina metoda nasipavanje obalne linije, ističe prof. dr. sc. Dalibor Carević.

- Recimo u svijetu je praksa da se te plaže projektiraju na jedan način, i onda kroz neko vrijeme kroz monitoring se pokaže na kojim dijelovima taj projekt nije dobar i onda se defacto kroz neko vrijeme korištenja zna odraditi redizajn, dodaje Ružić.

Redizajn je potreban i hrvatskom načinu razmišljanja. Nasipavanje, ali i dohrana plaža bez donošenja odgovarajućih standarda, loše je rješenje za očuvanje prelijepe i prepoznatljive hrvatske obale, piše HRT.