život je more‘Za 10 godina želim biti kapetanica!‘: razgovor povodom Međunarodnog dana žena u pomorstvu

- Često izložene brojnim izazovima i diskriminaciji, žene su kroz povijest dale značajan doprinos pomorskoj industriji. Srećom, danas se situacija mijenja i sve se više žena upisuje na pomorske studije i zapošljava u različitim sektorima pomorske industrije. Ipak, još se puno toga može učiniti na poticanju veće ravnopravnosti i inkluziji žena u pomorstvu - rekao je na otvorenju ovogodišnje tematske konferencije ”Žene i more” uoči Međunarodnog dana žena u pomorstvu povjerenik Sindikata pomoraca Hrvatske Romano Perić, najavljujući da će se na tom skupu čuti inspirativne žene koje su radom i predanošću obilježile pomorsku industriju:

- Raspravljat ćemo i o izazovima s kojima se žene suočavaju u pomorstvu i o mogućim rješenjima za jačanje njihove uloge. Želim da konferencija motivira sve žene koje se žele baviti pomorstvom uz jasnu poruku: za vas postoji mjesto u pomorskoj industriji! Potrebne su vam samo snaga, hrabrost i predanost da biste ostvarili svoje snove, a svima nama preostaje samo da vas u tome podržimo! Također, moramo stvoriti okruženje u kojem ćete se osjećati dobrodošle i cijenjene i u kojem ćete moći iskoristiti svoj punu potencijal.

Romano Perić

Božo Radić/Cropix

Konferencija je bila i povod za razgovor s dvije mlade žene koje su pomorstvo izabrale kao budući ili sadašnji poziv. Buduća časnica, inače studentica druge godine Nautike na Pomorskom fakultetu u Rijeci Lucija Vidaković rođena je u Sisku, a u pomorstvu ju je usmjerila ljubav prema moru i aktivni treninzi plivanja.

- Bakina sestra je iz Kraljevice gdje su mi cijelo djetinjstvo tankeri bili dio pogleda s plaže. Među studentima Pomorskog fakulteta u Rijeci su još dvije kolegice: jedna iz Delnica, druga s Krka. Ja sam najmlađa, a odnos muških kolega prema nama je izvrstan, iskustva asu lijepa i jako se dobro slažemo. Rado mi pomognu što god ih pitam i nikako nije po onoj ”žena si i ne možeš”. Dok razgovoram s kolegama iz generacije nema ni natruhe priča o ženi kao nagovještaju nesreće na brodu.

Ipak, stariji su nerijetko iznenađeni kad čuju što studiram. No, iskustva su pozitivna iako na praksi još nisam bila. To me čeka na trećoj godini studija na ”Kraljici mora”. Ako joj remont slučajno ne završi bit će to na ”Jadroliniji” i tad ću primijeniti sve ono što sam teoretski učila - priča nam Lucija koja, na upit jesu li je već kontaktirale pomorske kompanije, odgovara:

- Fakultet svake godine ima Dan karijera kad nam dolaze i nude posao brojne kompanije s kojima fakultet surađuje. Već su imam mogućnost ukrcaja na LNG-brod ili rad u pomorskom uredu na kopnu. No, više od kopna zanima me plovidba i odluku donosim nakon treće godine fakulteta. Mislim da će mi najveći izazov biti potpuna odvojenost tijekom više mjeseci plovidbe i stoga još važem hoću li moći ili ne. No, u fizičkom dijelu posla apsolutno ništa ne vidim kao prepreku jer već sad mogu napraviti sve s tatom i mamom; i kuhat i šarfat (zavidat, op.) u isto vrijeme. Nema mi ništa teškog!

Andrea Brajović je prva časnica navigacije na renomiranoj kompaniji "Norvegian Cruise Line" i navegava već osam godina. Iz Luke Šipanske je a o iskustvima i izazovima žena na brodu ističe:

- Prije svega, svi smo profesionalci i na brodu ne vidim razliku između muškarca i žene! Istina, uvijek se u svakoj djelatnosti, pa i pomorstvu, nađu pojedinci kojima to ne odgovara, ali bih kolegicama poručila da svojim brevetima pokažu koliko znaju i samo još steknu iskustvo. Znači, svi smo jednaki, a svojim profesionalizmom navedene pojedince jednostavno ignoriram i ”otkantam”, tako da shvate s kime imaju posla. Nakon toga i od njih samih imam samo više poštovanja- kaže Andrea koja na pitanje što joj je najveći izazov na brodu, kaže:

- ”Problem” je što previše volim svoj posao da bi mi bilo što bilo izazov! Ipak, kao čimbenik izazova u poslu u kojem radim mogu reći da je to odlazak na novi brod i upoznavanje novog tima. Prekjučer je u luci Gruž bio je kruzer ”Norvegian Escape” na kojem je povila tri i pol godine: ima kapacitet 1800 članova posade i 4700 putnika, dok je posljednji brod bio nešto manji:”samo” 1400 članova posade i 3800 putnika.

Na Sveučilištu u Dubrovniku održana je konferencija uoči Međunarodnog dana žena u pomorstvu

Božo Radić/Cropix

Kao bridge-menger (vođa palube, op.) na zadnjem sam vijađu imala šest časnika koji su izravno meni odgovarali. Ako zapovjednik nije zadovoljan s nekim od njih, meni sugerira da to riješim. Inače, sjećam se da mi je na prvom vijađu zapovjednik broda bio naš Dubrovčanin Teo Grbić, a sjećam se i smiješnih situacija tijekom pandemije, kad smo bili na minimalnoj plaći i kad nas je od 1800 članova posade na brodu ostalo samo 180, od kojih tri žene, dvije sobarice i ja. To je bila specifična situacija iako, generalno, na brodu je više žena nego muškaraca! Jer, putnički brod je grad koji plovi te ima tete u vrtiću, djevojke u SPA-centrima, kuharice,m sobarice... - kaže Andrea koja iz osobnog iskustva svim djevojkama koje razmišljaju o izboru sličnog zanimanja priznaje i preporuča:

- Upisala sam nautiku iako nisam znala je li to posao za mene! Ali, ubrzo sam uvidjela da je to ono što želim i volim. I svakoj djevojci, ali i mladiću, poručila bih da probaju te nakon jednog- dva ugovora zaključe je li im to odgovara ili ne. Djevojkama posebno poručujem da stiču iskustvo i da kolegama trebaju pokazati kako su sposobne koliko i oni. Pomorski fakultet sam završila u Dubrovniku i želim za deset godina biti kapetan! Ako dođe do tog da zaželim imati obitelj, tad ću na neko vrijeme prestati ploviti ali što će biti, ne znam i ne opterećujem se!