Istarski ribari su na sto muka, već dva mjeseca mreže im pune ogromne meduze, znaju ih uloviti i do jedne tone, neki primjerci teški su i do osam kilograma. Nanose štete, uzrokuju tolike gubitke da se ceh ribara obratio resornim službama tražeći proglašenje elementarne nepogode.
Ali još bi bilo dobro da je stalo na tome, uzgajivači školjaka s istarskog zapada doživljavaju poslovnu katastrofu zbog malog crva izgleda lista hrasta, koji se velikom brzinom već proširio do područja Limskog kanala. Put bi ga lako mogao povesti prema jugu, u pravcu srednje i južne Dalmacije. Agresivan je, s dva pipka lako neutralizira mišić školjkaša, brzo se ugnijezdi u ljušturi, proždere sočnu pupu, ali napravi i rodilište za veliki broj novih potomaka.
- Više to nije alarm, već jasna opasnost za kompletan gubitak školjkarskih nasada koji će, ako se neko prirodno čudo ne dogodi, u kraćem vremenu nestati. Kao da ih nikada tu nije ni bilo - javljaju nam uzgajivači.
Čuda postoje, možda bi jedno bilo da istarski kraj pogodi spuštanje temperature mora, slažu se brojni s kojima smo razgovarali. Jasno sumnjamo na klimu, na globalno zatopljenje kao uzrok njegove ekspanzije, zato što ovakav puž, kako smo se odmah informirali i kod školjkara iz pelješkog kraja, oduvijek postoji i na njihovu, južnom hrvatskom području. Ali tu ne izaziva ovakav raspad sistema.
Zašto? Možda i zato što je more na području Istre toplije u odnosu na ono s juga. I to vjerojatno puža na jugu drži u reguli, a u Istri mu omogućuje super plodni život.
Od 40 kilograma ostane osam
- Prvo nas je napala alga sluzave konzistencije koja oblaže pergolare sa školjkama. Kompletno ih prekrije, školjki oduzme kisik, smanjuje se plankton. I eto problema, eto uništavanja školjaka. A onda odjednom evo i nove katastrofe, još gore. U prosincu sam na školjkama primijetio puno otvorenih kućica. Nakon detaljnog pregleda uočili smo gomilu pužića bez kućice. Od pergolara težine 40 kilograma, u kratko vrijeme nestane 80 do 90 posto školjaka. U mjesec dana se to dogodi, toliko intenzivno da nam od 40 kilograma školjaka ostane samo sedam do osam kilograma živih. Preostalo su samo ljuske pune puževa. Raspitali smo se, puno nas je s ovim problemom. Obratili smo se struci, koja nam je pojasnila da je to parazit koji jede meso školjke. Nikada ga do sada nije ovdje kod nas bilo. Ako ga je i bilo, nije radio gubitak. Ako se nastavi ovako širiti, za godinu dana mi nemamo što više raditi. Ovo je i očaj i katastrofa, naravno da smo u strahu jer mu se nemamo čime suprotstaviti - veli Nivio Stojnić, školjkar, vlasnik uzgajališta u uvali Santa Marina, na lokalitetu između Poreča i Novigrada.
Eto nove muke za Istrijane koja je uslijedila nakon gubitka periski, pojave velikog bodljikavog raka, alge koja se pruža u ogromnim zavjesama, još k tome i navale rebraša, te onda i dolaska ogromnih meduza. Kao da stiže smak svijeta. Vrte glavama što im novo slijedi.
Pitaju se je li to zbog pličina, balastnih voda, promjena klime. Nešto se događa, neka promjena postoji čim ih je toliko problema našlo. Između ostalog i pojava meduza od kojih je nekima klobuk veličine volana prosječnog automobila. Ogromne su, srećom, ne žare. Ali zato izazivaju strašne poslovne štete jer su teške, masivne, uguše u mrežama i ono malo ribljeg ulova.
Elementarna nepogoda
- Događaju nam se štete na razini elementarne nepogode pa smo se obratili nadležnim službama za pomoć. Štete ribarima su goleme jer kada koćar digne tešku mrežu s masom tih meduza, dovodi se u pitanje stabilitet plovila, stvara se ugroženost poslovanja. A da ne pričamo o malom ulovu onoga po što se na more i odlazi. Ovaj se problem širi i na Primorsko-goransku županiju. Svjedoci smo klimatskih promjena, očito je da se nešto događa, nešto loše, i to nas ugrožava. Kao sekcija morat ćemo ići s nekim prijedlogom u novom programu, eventualno predvidjeti mogućnost ili sredstva i za takve slučajeve - alarmira Robert Momić, prvi čovjek Ceha za ribarstvo i akvakulturu pri Hrvatskoj obrtničkoj komori i predsjednik ceha Istarske županije.
Sluzave alge i puž koji grize školjke za sada se još uvijek zadržavaju u području sjevernog dijela naše obale. Ali nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti da će tu i ostati. Školjkari srednjeg dijela i juga Dalmacije u stalnom su međusobnom kontaktu s onima sa sjevera. Znaju što se događa, pa na naše pitanje muči li ih ovakve pojave tvrde kako su itekako zabrinuti zbog razvoja situacije.
- Kako nas neće mučiti, sve to što počne na sjeveru malo-pomalo dođe i do srednjih i južnih područja. Kad-tad to stigne i do nas, za nas kojima je školjkarstvo jedini izvor egzistencije, takav pomor stvara duboku zabrinutost. Pratimo situaciju - vele.