Djelatnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo krajem kolovoza krenuli su na 20. ekspediciju ehosondiranja hrvatskog dijela Jadrana brodom "Bios dva" čiji je osnovni cilj procijeniti brojnost i prostornu distribuciju sitne plave ribe.
Koristeći zvučne signale, ehosonder prepoznaje jedinke u stupcu vode kao promjenu u gustoći, bilježi njihovu lokaciju u odnosu na morsku površinu, te skupa s ostalim zabilježenim informacijama, npr. položajem dna, iscrtava u slikovni prikaz naziva ehogram. Kako bi se što točnije protumačili podaci prikupljeni ehosonderom, lebdećom koćom sakupljeni su uzorci zabilježene ribe, kako bi se odredila prisutnost vrsta, kao i njihova dužinska, masena, spolna i starosna raspodjela, naveli su u priopćenju.
Tijekom gotovo mjesec dana istraživanja djelatnici Instituta prošli su čitav hrvatski dio Jadranskog mora i ehosonderom snimili preko 1500 nautičkih milja. Transektima su obuhvatili uzobalje, kanale otoka južnog, srednjeg i sjevernog Jadrana, područje otvorenog mora, Jabučke kotline, sve teritorijalne vode i isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske, odnosno do granice kontinentalnog šelfa- dubine do 200m. Osim hrvatskog dijela, međunarodnom suradnjom ove godine se obuhvatilo i slovensko teritorijalno more.
Tijekom ekspedicije lebdećom koćom više od 60 puta uzorkovala se sitna plava riba, te je izmjereno preko 10000 jedinki srdele i inćuna, te ostalih vrsta u ulovu. Uzimali su se i hidrografski podaci – temperatura, salinitet i prozirnost mora; a na pojedinim postajama, planktonskom mrežom uzorkovao se mesozooplankton. Osim toga bilježila se i potencijalna prisutnost zaštićenih vrsta riba, gmazova, ptica, sisavaca, kao i pojava meduza i rebraša na postajama
Osim podataka neovisnih o ribarstvu, sakupljenih tijekom ekspedicije MEDIAS, sakupljali su se i podaci o ribolovnim aktivnostima. Na ribolovnim plovilima ovlašteni znanstveni promatrači, tijekom ribolova, ili nakon njega – na iskrcajnim mjestima, bilježili su dužine, mase, spol te starost uhvaćenih jedinki ciljanih vrsta pojedinih alata, ali i prilova i odbačaja, kao i prisutnost ugroženih i zaštićenih vrsta. Na godišnjoj razini, direktno na plivarici i na iskrcajnom mjestu, sakupe se podaci i laboratorijski obradi preko 10 tisuća jedinki srdele i isto toliko inćuna.
- Iako njihovi ukupni godišnji ulovi na nacionalnoj razini zadnjih deset godina pokazuju trend opadanja, i dalje se kreću u rasponu od 50 do 70 tisuća tona, te smještaju, kao dvije komercijalno najznačajnije vrste u ribolovu Republike Hrvatske, srdelu i inćuna među svakako najvažnijim ciljanim vrstama DCF-a. Njihov ribarstveno-ekonomski značaj očituje se već i samom činjenicom da godišnji ulov srdele i inćuna predstavlja više od 80 posto ulova svih ribljih vrsta u hrvatskom dijelu, oko 50 posto ukupnog ulova ovih dviju vrsta u cijelom Jadranskom moru.
Osim toga, populacije srdele i inćuna imaju i politički značaj s obzirom na to da se radi o migrirajućim djeljivim resursima, te sve zemlje Jadranskog mora sudjeluju u upravljanju ovim vrstama. Nadalje, srdela i inćun izuzetno su biološki značajne s obzirom na to da predstavljaju izuzetno važnu kariku u hranidbenoj mreži: hrane se biljnim i životinjskim planktonom, dok same predstavljaju osnovnu hranu većim vrstama. Također, imaju izuzetnu nutritivnu vrijednost: u svojim tkivima sadrže veliku količinu esencijalnih masnih omega-3 i omega-6 kiselina - navode znanstvenici koji procjenjuju brojnost i biomasu srdele i inćuna zajedno s kolegama iz drugih zemalja, statističkim modelima baziranim na podacima akustičkih procjena dobivenim istraživanjima kroz MEDIAS, te podacima vezanim uz ribolovne aktivnosti, iz svake od zemalja Jadranskog bazena.
Rezultat će, nakon obrade podataka, biti stanje populacija, ribolovna smrtnost i novačenje na čitavom području za istraživani period, kao i prognoze za sljedeće razdoblje pod različitim uvjetima. Rezultati procjene su osnova za donošenje mjera upravljanja, te samim time od izuzetnog značaja za ribarstvo, ali i za zaštitu ovih vrsta, kako u cjelokupnom Jadranskom moru tako i u RH.