Martine, sjeti se Dražena

Je li ovosezonski start košarkaša Šibenika repriza još jedne pomalo otrcane priče o ptici, koja je poletjela previsoko, pa naglo tresnula o pod!? Cijeli smo tjedan pričali o dobroj igri i nesretnom porazu protiv Cibone, nekorektnom zagrebačkom suđenju Splićanina Jurčevića, dok je uvaženi kolega Tvrtko Puljić gotovo promovirao Martina Junakovića u stalnog reprezentativca.

Osijek se spominjao tek reda radi kao "neugodan suparnik". Činilo se i da je Šibenik subotnju prelomio utakmicu u svoju korist, jer je imao "plus 7" (51:44) i otvorenu "kontru". No, šibenska je igra jednostavno iščezla, kad je dvoboj trebalo smireno privesti kraju. Nisu Osječani briljirali već samo uzeli bodove, koje su im "građani" ponudili kao na pladnju.

Puno je problema

Ima "debelih" razloga za šibenski pad u zadnjoj četvrtini: neuvjerljivi Junaković, akumulirane "osobne" nadarenog Nakića i ozljeda Poščića. No, je li to i opravdanje i za očigledni raspad sustava u obrani i napadu, koji je razotkrio ine, nemale probleme!?

Primjerice, činjenicu da nadareni Pavao Paić slabo mari za obranu ili da Ivan Gulin još nije spojio neviđene atletske sposobnosti i dobar šut s toliko potrebnim mentalnim mirom. Martinu Junakoviću, pak, preporučamo da više puta pogleda snimku legendarne utakmice Šibenka - Bosna (83:82), pa da shvati kako se treba ponašati vođa momčadi u trenutku kad ga ne ide šut. U tom je susretu Dražen Petrović postigao samo šest koševa u prvom, a čak 34 u drugom poluvremenu u nastavku.

Nisu ga služile ruke u prvih 20 minuta "čiste" igre, pa se umirio i pretvorio u asistenta Predragu Šariću-Šišiju, Branku Macuri i drugima. Uostalom, Martinu o Draženu može iz prve ruke pričati i njegov otac Ivica, koji je bio prva alternacija Draženu u kadetskoj momčadi Šibenke!

Utakmica s Osijekom (i ne samo taj susret!) ponovno je aktualizirao odavno načetu dvojbu u stilu "Pretjerujemo li mi, Šibenčani, u veličanju svojih nadarenih košarkaša!?" Ruku na srce, samo Toni Nakić na uvjerljiv način korača prema hrvatskom košarkaškom vrhu. Ostali osciliraju na način koji traži individualnu "doradu".

Trninićeva škola

Pojačani individualni rad trebaju ne samo Paić, Šarić i Gulin, već i drugi, od kojih tek zahtijevamo nešto preciznije odgovore o njihovim dometima. Poput inteligentnog braniča Klepe ili visokog Rajčića koji u zagrijavanju pred utakmicu jednostavno imponira svojim funkcionalnim sposobnostima, a koji tek čeka svoju "pravu" priliku u ligaškim dvobojima.

Da je ove, pa i minulih sezona manjkalo individualnog rada, te da smo skloni pretjerivanju o dometima nadarenih šibenskih košarkaša govore i vijesti iz drugih klubova. Mladi Šibenčanin Roko Badžim je gotovo "nestao" u rosteru ljubljanske Olimpije, dok Radovčićev odlazak u prosječni Zabok jasno govori kako najveći hrvatski klubovi nisu bili zainteresirani za njegove usluge.

O potrebi (dodatnog) individualnog rada u svim uzrastima zbori i Gordan Baraka, predsjednik Škole košarke Dražen Petrović. Vjerojatno i na temelju dosadašnjeg iskustva. Kad sam mu spomenuo Zadranina Slavka Trninića, kao stručnjaka, koji je na splitskim Gripama "modelirao" Dina Rađu i Tonija Kukoča, Baraka je odgovorio "A koliko je on skup?"

Ne vjerujem da bi Trninić bio toliko skup. Puno su skuplji porazi, slični onom što se dogodio u subotu protiv Osijeka.