Marija Dukić napisala prvu dramu, premijera je u ožujku u HNK Split

 
Sjećate li se KuŠina i Marije Dukić, profesorice hrvatskog jezika i književnosti, Splićanke koja već nekoliko godinu živi i radi u Šibeniku? KuŠin je bio književni natječaj koji je Gradska knjižnica Juraj Šižgorić lani raspisala povodom 950 godina od prvog spomena Šibenika, a Marija Dukić autorica sjajne kratke priče „Zagreb–Šibenik“ koja je u konkurenciji s još 40-ak drugih priča pobijedila na tom natječaju jednoglasnom odlukom žirija.

KuŠInom se u međuvremenu ugasio, ali je Mariji, taj natječaj i pisanje prve kratke priče poslužilo kao zagrijavanje za „ozbiljnije“ pisanje. Premda, ova šibenska Splićanka iza sebe ima dugogodišnji staž pisanja poezije, a pjesme su joj objavljivane u časopisima i zbirkama zajedno s drugim autorima.

Ohrabrena uspjehom svoje priče  na šibenskom KuŠinu, vrlo brzo napisala je i prvu dramu. Nazvala ju je „Što čekamo“ i u njoj se bavi muško-ženskim pitanjima i predrasudama vezanim uz njih, a sve kroz prizmu jedne obitelji.

Tekst je pobijedio na natječaju splitskog HNK-a te je uvršten u ovogodišnju dramsku sezonu nacionalnog teatra u Split. Probe su u tijeku, a premijera će biti u ožujku.



-Pisanje prve kratke priče zapravo mi je poslužilo kao moždano zagrijavanje za pisanje drame "Što čekamo?" za natječaj HNK Split. I na njemu sam pobijedila, a prva drama koju sam u životu napisala postavlja se sada na scenu HNK. Sama sam sebi dokazala da je itekako moguće nešto napraviti dobro prvi put ako se tome ozbiljno prione: ustajanje ranom zorom, pisanje i rad bez obzira na trenutnu volju, opsesivno spartanski režim koji je urodio plodom – govori Marija Dukić, a na probe u Split odlazi svaki put kada joj to dopuste obveze i nastava u školi.

-Radim na svojoj prvoj drami i kao dramaturginja, što mi je još jedno novo iskustvo. Iznimno sam zadovoljna odabranim glumicama i glumcima, a suradnja s cijelim timom ide dobro. Većina ljudi u kazalištu koje sam dosad upoznala je srdačna i komunikativna. Sam ulazak u zgradu splitskog HNK, zavirivanje iza zastora, u mađioničarski šešir, u cijelu industriju koja stoji iza pozornice i predstave, čarobno je iskustvo. Kazališni mi je rad vrlo privlačan, te se nadam da će biti još prilika da se okušam i kao autorica i kao dramaturginja.


 
Ističe kako bi voljela da njezinu drama svakako vidi i šibenska publika.

-Voljela bih da šibenski HNK pokaže sluh za premijeru moje predstave, jer bi mi bilo stvarno žalosno da kraj živog i aktivnog kazališta igra po gradskim dvoranama za tjelesni. Ciljana publika jest omladina, ali nipošto nije predstava samo za njih: moja je drama drama o ljudima, ljudskim sudbinama i odnosu žena i muškaraca. I mladi ljudi su ljudi i tako su i prikazani. Nema prizemnog podilaženja publici, jer tinejdžere ne smatram djecom. Smatram adolescenciju početnim stadijem zrelosti, te vjerujem da je moja predstava zapravo predstava za one na pragu odraslosti i one koji se tog praga dobro sjećaju - rekla je mlada spisateljica.