Ravnatelj kazališta Jakov Bilić; "Javna je tajna da je ovaj Festival ružno pače, da ne kažem crni labud"

Međunarodni dječji festival u Šibeniku, 59. put, svečano će večeras biti otvoren na ljetnoj pozornici na Trgu Republike Hrvatske između Gradske vijećnice i UNESCO-ove katedrale svetog Jakova, a Jakov Bilić, aktualni ravnatelj šibenskog Hrvatskog narodnog kazališta, koji je i sam rastao uz taj festival, od prije pola godine, kada je došao na čelo te kulturne ustanove, postao je "bog i batina" ovogodišnjeg izdanja. Ne krije da su financijske dubioze koje su ga dočekale i dug više od milijun kuna, kao i, tvrdi, organizacijske i administrativne nesređenosti, nametnule pravila ponašanja. Koliko para, toliko i muzike, ponavlja Bilić, ali ističe i da je ova godina na neki način i prijelomna za budućnost festivala - bolju i svjetliju, vjeruje, a nakon duže vremena festival ponovno otvara inozemna predstava. Izbor je pao na poljski teatar "Baj Pomorski" iz Toruna i njihovu predstavu "Knjiga o džungli".
 

O kakvoj je predstavi riječ i zašto ste baš taj teatar odabrali za svečano otvorenje?
- Prvi nam je cilj bio da dovedemo međunarodnu predstavu. Tražili smo realne mogućnosti i što ima na bližem tržištu. Budući da smo već bili u razgovorima s Poljacima oko partnerstva, bilo nam je prirodno razgovarati i o tomu, jer znamo da Poljska ima jake teatre za djecu. Tako je izbor pao na "Knjigu o džungli". Predstava je i vizualno atraktivna, u njoj nema govora, postoji narator, a to smo, uz pomoć barba Pere (Pero Mioč, redatelj i prevoditelj, op.a.) preveli i snimili, a jezik kojim glumci govore je životinjski. Otvorenje uvijek prati gungula oko ulaznica, ali moram priznati da nisam do sada znao da je tolika. Dodatno i zbog tehnike potrebne za predstavu, a i HRT je imao svoje zahtjeve, jer je u gledalištu stotinjak mjesta manje. Kao i prijašnjih godina ulaznice se dijele gostima, sponzorima, a najveći dio uzme Grad, manji Županija...

Preskup 'Madagaskar'

Ako već na otvorenju dječjeg festivala u gledalištu ima više velikih nego malih glava, dobro je barem što će djeca "Knjigu o džungli" moći vidjeti u reprizi u nedjelju navečer.
- Ulaznice su doslovno planule, a čak nam se dogodilo da su greškom u sustav online prodaje ubačene i one za generalnu probu, i one su otišle dok si rekao keks. No, budući da je ulaz na generalnu probu slobodan, vratili smo ljudima novac, ali sve to pokazuje koliki je interes Šibenčana bio. "Knjigu o džungli" izabrali su Jasmin Novljaković i Nina Kleflin. Moja je prva ideja bila da na otvorenje dovedemo "Madagaskar", ali nakon dva mjeseca krvavog rada nismo uspjeli. To je slovenska predstava, ali hollywoodska franšiza i tražili su 120.000 eura za autorska prava, a toliko cijeli naš festival ne košta.

Pripreme za 59. MDF kasnile su i počele ozbiljnije tek kada ste vi preuzeli kazalište. Više ste puta isticali da ste usmjereni na jubilarni 60. MDF, pa se mogao steći dojam kako će ovogodišnji program biti skrpan, tek toliko da se festival održi?
- Ove godine je više od 200 programa, što je najviše do sada. Javna je tajna da je 59. MDF ružno pače, neću reći crni labud, ali želja nam je bila da udarimo temelje 60. festivalu, tako da smo, narodski rečeno, i ove godine zapasali više negoli je realno moguće. Ali trudili smo se ostati u granicama proračuna.

A koliki je taj proračun ove godine?
- Na početku godine je bio nešto manji od 2,5 milijuna kuna, a prije dva mjeseca došli smo na 2,2, i u tim će se gabaritima kretati. Željeli smo stvari svesti u realniji okvir. Uspjeli smo troškove smještaja smanjiti te postići da hrvatska kazališta sama plaćaju put...
 

Jeste li uspjeli doći do više sponzora?
- Već neko vrijeme postoji fama da festival stagnira, da je pao. Kada na papir stavite sve i vidite koliki su troškovi i potrebe produkcije, vidi se koliko je ovo skup sport. Naš bi festival morao imati minimalno 3 milijuna kuna. To je stotinjak tisuća eura više nego sada, kako bismo bez straha mogli dovesti predstave na svjetskoj razini. To je naš cilj. Hoćemo li ga postići dogodine, za dvije ili tri godine, predstoji vidjeti. Uz to je vezano i kako mi sebe vidimo. Što smo mi: ako smo najstariji dječji međunarodni festival na svijetu, onda smo ipak nešto i netko. Sada je pitanje koliko mi to znamo prezentirati onima koji nisu izravno vezani uz umjetnost, sponzorima... Ovogodišnji MDF je korak za sljedeći, 60. festival, jer želimo da se udare novi temelji. Prije svega mislim pritom na novi pravilnik o statusu i financiranju MDF-a, boljoj organizaciji, da bude jasnije tko što radi, tko što financira, tko je za što odgovoran i što su čije obveze...

Previše je Pilata

Gdje je do sada zapinjalo, prema vašem mišljenju?
- Mislim da je najviše nedostajalo dobre volje. Do sada je više išlo po onom "lako ćemo", pa bi se došlo u cajtnot, gdje više nema lako ćemo. Stvari se trebaju unaprijed pripremati i planirati...
 

A tko je odgovoran za dosadašnje neplaniranje?
- Teško je u nekoga upirati prstom. Moram biti diplomatičan. Možda smo svi bili pomalo komodni. I nije se znalo čija je što odgovornost. Možda je bilo malo previše Pilata koji su prali ruke od svega. Problem nije bio u planiranju iz godine u godinu, nego u tome što se nije znalo što ćemo za dvije-tri godine. Možda smo letvicu s tri milijuna kuna festivalskog proračuna podigli previše, ali uz dobar rad, i dobro ekipiranje unutar kuće, vjerujem da je moguće. Ove godine smo uštedjeli i zato što smo prestali s "outsourcingom" i te smo poslove raspodijelili unutar kuće. Zahvalan sam za to svim djelatnicima, jer smo se naradili u proteklih šest mjeseci, uz kazališnu sezonu, dvije premijere, pripremili smo festival s nikad većim brojem programa i sudionika. Imamo i slatku brigu, jer je u radionicama tisuću djece, dvjesto-tristo više nego lani, ali pitanje je gdje ih smjestiti. Djeca na festivalu uvijek su bila po trgovima i ulicama, a sada... Lijepo je što Šibenik raste, ali događa nam se što i Dubrovniku i Splitu. Štekati su na ulicama i trgovima dobili primat...

Navikavanje na Arsena

Što, dakle, donosi 59. MDF? Koji su njegovi dramski, lutkarski, likovni, filmski, literarni, glazbeni aduti?
- Predstave su, kao i do sada, na ljetnoj pozornici i u kazalištu. Nova scena je na trgu Ivana Gorana Kovačića ispred OŠ Fausta Vrančića, a tu je i noćni program koji smo nakon nekoliko godina ponovno vratili na MDF. Vratili smo i tradicijsku kulturu, i taj segment vodi Joško Ćaleta. Vraćamo i glazbeni program, koji je preuzeo Matija Dedić. Na ljetnoj pozornici 22. lipnja imamo program u kojem djeca pjevaju Arsena, a uz "Zdravo malene", zbor "Cvrčak" i goste iz Splita, nastupit će i Gabi koja će, ajmo reći, pjevati ozbiljnije Arsenove pjesme, te Matija na klaviru. Mislim da će to biti vrlo emotivna večer i za male i za velike... Je da djeca kada dođu kući sigurno neće upaliti i slušati Arsena, ali ako počnu od "Šibenskog diteta", možda završe na "Djevojci iz moga kraja".

Imamo i ekološki program u parku, gdje Španjolci stižu sa svojim recikliranim igračkama. Raznovrstan je i popratni sportski program te radionice kojih je i ove godine more. U likovnom dijelu imamo i dječju izložbu "Kad se male ruke slože", a to se nadovezuje na Arsena. Ulični program također je bogat, a ponosni smo i što smo dio programa prebacili i u Primošten, Ražine, Bilice, Vodice... Iz inozemstva dolaze Poljaci, Slovenci, Finci, Kanađani, Talijani, Francuzi, također umjetnici iz Srbije, BiH. Unatoč širini programa, nismo htjeli da to bude svaštarija nego sve na nivou. Širinu festivala htjeli smo pokazati i u tomu što će s jedne strane festival otvoriti profesionalci s jakim naslovom, a zatvaraju ga mladi polaznici Učilišta/studija ZKM-a, jer je MDF upravo to mjesto i prilika da dramski pedagozi i djeca pokažu svoje stvaralaštvo. Ove godine, opet na Gorici, imamo premijeru dječjeg filma "Moj dida je pao s Marsa". Doći će glumci i ljudi iz produkcije.