Od “Dalmacijo, kad te more budi” (autor glazbe Tomislav Ivčić) do “Da te mogu pismom zvati” (skladatelj Ivica Badurina). To su temeljne poetske međe šibenskog vlaja Frane Bilića, pjesnika, koji nije prestao pisati stihove punih 36 godina. Kulturnog zanesenjaka, čiji se pjesnički opus zbio u zbirku pod znakovitim naslovom “Da te mogu pismom zvati”, koju je tiskao Ogranak Matice hrvatske u Zadru. Izdanje, što će biti promovirano početkom iduće godine.
Zašto smo posegnuli za formulacijom “šibenski vlaj”!? Iz prostog razloga, što je Franino srce nemalo razapeto između rodnog Pakova Sela i Krešimirova grada, u kojemu živi gotovo četiri desetljeća, a čije uspjehe i teškoće proživljava na silno emotivan način.
Debitirao u Splitu
– Nisam danima mogao živjeti od uzbuđenja, kad sam u “Slobodnoj” pročitao da se moja pjesma “Dalmacijo, kad te more budi” našla među izabranima na Splitskom festivalu zabavne glazbe, održanom daleke 1987. godine. Bila je to najbolja nagrada za mladog i ambicioznog čovjeka, koji se uporno družio s perom u ruci.
Pisao sam aforizme, surađivao s riječkim časopisom “Val”, ali poezija je bila i ostala moja ljubav, okupacija, pa možda i infišacija. Uz posebno zadovoljstvo da je lijep broj mojih stihova uglazbljen, prepoznatljiv, pa i silno popularan, poput neizbježne “Da te mogu pismom zvati” – počeo je Frane više nego prijateljsku ćakulu.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Šibenskog lista.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....