Pronašli smo vlasnika najstarijeg automobila u županiji:  Obožavao ga je i Dwight Eisenhower, zapovjednik Savezničkih snaga u 2. svjetskom ratu, a u njemu se s ponosom vozio i Franklin Roosevelt, američki predsjednik (FOTO)

Baš kao što majstori zlatari čuvaju stare alate i vage kao zjenicu oka, a šalturice šivaće strojeve na kojima su generacije njihovih baka prvi put pritisnule tešku metalnu stopicu, tako i Mladen Bulat, 49-godišnji Šibenčanin zagorskih korijena, osnivač i vlasnik automehanike neobičnog naziva "Gavran" čuva svog jeepa. A nije to obični terenac, kao što ni Mladen nije samo jedan od mnogih, bez uvrede - običnih automehaničara.

U dvojbi hoću li najprije o jeepu ili Gavranu, pogađate - Mladenovu nadimku još iz djetinjih dana koji mu je u omilio tek u ozbiljnijim godinama do te mjere da je i radnju tako "krstio", shvatila sam da je to, u biti, jedna priča - priča o najstarijem registriranom vozilu u Šibensko-kninskoj županiji proizvedenom davne 1945. godine koje je njegovu vlasniku simbol svega što duboko poštuje.

Lade su 'crkavale'

Vremešni tamnozeleni oldtimer, naime, ogledni je primjer izvorne mehanike. A gdje ćeš većeg zaljubljenika u strojarsku izvornost od čovjeka koji je cijeli obiteljski biznis posvetio finoj strojnoj obradi i s istom ljubavi zarazio oba sina, Antu (24) i Lovru (22).

Također je i svojevrsni putujući album Mladenovih sjećanja na četiri godine i dva mjeseca provedena u Domovinskog ratu. Jer taj je dobrodržeći terenac u to vrijeme ponosa i slave "preodjeven" u ratno maskirno ruho, sa svojim gazdom savladavao kote na kojima i koze "dižu ručnu"- najstrmije oputine i brdske staze na šibenskom ratištu, verao se na čuke i planinske vrleti, listom mjesta do kojih čak ni snažne lade nisu stizale jer bi im na pola puta "pocrkavale" getribe. Ne čudi što je koju godinu starije primjerke tog čuda od auta naprosto obožavao Dwight Eisenhower, zapovjednik Savezničkih snaga u 2. svjetskom ratu ili što se u njemu s istim ponosom vozio Franklin Roosevelt, američki predsjednik.

Sve mi je to Mladen, narodski otvoren i jednostavan, ispričao u dvije "rate" - prvoj u vožnji rečenim jeepom od svoje radnje u ulici Put Gvozdenova u Šibeniku do najbližeg kafića na Kavi i - drugoj nekih pola sata kasnije. U međuvremenu mu je, kao za vraga, stigla inspekcija na vrata, pa je kapučino ostavio na stolu nepopijen i zaletio se natrag. Kakav god da je bio nalaz inspektora, nije se reflektirao na Mladenovo raspoloženje. Hladni kapučino zamijenjen je vrućim, a razgovor ugodni o njegovu ljubimcu nastavio se logičnijim redoslijedom - od trenutka kada ga je kupio prije tri desetljeća.

Vukao i top

- Nabavija sam ga od jednog starog čovika koji ga je drža u konobi, a vjerojatno je stiga iz Amerike brodom godinama prije. Uglavnom, otiša mu je neki zupčanik od prijenosa i nije ga se moglo pokrenit, ali mu je motor radija. Kupija sam ga za nešto sitno novaca i, kako sam se poznava s meštrima i ljudima koji su se bavili autima, uspija sam ga popravit i uredit. Nije to 80-ih godina išlo tako glatko ka danas - sidneš isprid laptopa, "uguglaš" neki dio i naručiš ga da ti se dostavi brzom poštom. Tribalo je pisat pismo u Ameriku i naručit, ići od čovika do čovika i raspitivat se, pa kod jednog uzet jedan dio, kod drugog alat, kod trećeg se zanimat kako nešto napravit. Tako sam ga osposobija - prisjetio se Mladen.

Jedva godinu-dvije poslije izbio je Domovinski rat, a mladi se zanatlija, koji svoj kruh i danas zahvaljuje nezaboravnom i neprežaljenom pokojnom mentoru Anti Buriću (inače ocu šibenskog gradonačelnika Željka) i meštru Anti Lučevu kod kojega je šegrtovao, našao i ostao u maskirnoj odori najprije 113., a potom i 142. brigade Hrvatske vojske. Sa svojim je jeepom, koji je znao vući i mali bestrzajni top i svakovrsno naoružanje, stizao na terene gdje se vozilo rijetko viđalo - od Promine, Dinare i Svilaje do Drvara i Bosanskog Petrovca.

Živi Google

- Koliko je jadnik izbroja granata, broja im se ne zna! A nema zapovjednika i dozapovjednika obe brigade koji se u njemu nisu vozili. Visok je pa more svugdi. Taj auto je živi Google, nema di nije bija i šta nije obaša! Ka i svaki ratnik, ima svoju karizmu i možda nema neku komercijalnu vrijednost, ali meni znači puno i dok ja budem živ, on će uvik bit registriran - svečano je obećao moj sugovornik, a onda u dahu pridodao:

- Za mene je ponos kad se s njim provezem na obljetnici Oluje kroz Knin ili kad dođem na Šibenski most odati počast svojim suborcima. Nema protuvrijednosti za ponos, a meni je srce veće od kuće kad vidim svoje sinove u njemu kako se voze u koloni sjećanja uz mene na motoru. Razumit će me oni koji su prošli rat - uvjeren je Bulat.

Ima Mladen u svom vlasništvu još jednog mlađeg oldtimera, mercedesa proizvedenog 1970. godine. Kupio ga je svojedobno na licitaciji. Bio je dio voznog parka "Hrvatskih cesta", a njime je najprije upravljao Marko Slavica, legendarni dugogodišnji direktor tog poduzeća, pa je kasnije dopao u Zapovjedništvo 113. brigade. Većina se zapovjednika te slavne šibenske ratne postrojbe u njemu vozila.

- Kompletno sam ga rastavija, do zadnje vide i restaurira. Ovaj auto nikada nije pokisa, a upamtija je pireva i pireva u kojima sam u njemu vozio zastavu - prevrtio je Mladen album sa fotografijama na svom mobitelu i ushićeno i raznježeno pokazivao fotografije što jeepa, što mercedesa.
Ako se za vozila može reći da su sastavljana pod sretnom zvijezdom ili, priličnije, kakvim sretnim reflektorom, onda su to svakako - Gavranova.