Zasigurno najpoznatiji hrvatski neurokirurg, prof. dr. Josip Paladino s Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb (Rebro), koji je u svojoj 45-godišnjoj karijeri obavio više od 15 tisuća kompliciranih neurokirurških operacija u svojoj matičnoj kući (Rebro) postao je "višak".
Odnosno, jučer ga je ravnatelj KBC-a Zagreb izvijestio da mu nije produžen ugovor o djelu. Po tom ugovoru je Paladino proteklih šest mjeseci, od 1. listopada 2017. godine, od kada je otišao u mirovinu radio u KBC-u Zagreb.
– Iznenađen sam, i to neugodno. I to je najblaže rečeno. Jučer mi je prof. dr. Ante Čorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb, rekao da mi se ugovor više ne može produžiti. Zbog čega mi se ugovor nije mogao produžiti to ne znam jer nisam dobio nikakvo objašnjenje. Do petka radim najnormalnije, a od idućeg tjedna više ne radim i nisam na dispoziciji mojim pacijentima, jer ne znam gdje ću ih primati na kontrole. To će očigledno u budućnosti morati raditi netko drugi. Ja KBC-u Zagreb više ne trebam i idem doma. To vam je tako u životu. Kad te netko neće, onda te neće i gotovo. To vam je kao i rastava braka... – kazao nam je Paladino, kojeg smo sinoć kontaktirali mobitelom, nakon što je u 20 sati završio s posljednjim pregledom u radnom danu.
Inače, naš sugovornik koji ima 67 godina radi od 1973. godine i smatra kako još uvijek može dobro i kvalitetno raditi.
– Ne da smatram nego znam. Svi se mi rodimo s nekim talentom, svima nama Bog da neko poslanje na zemlji. Ja sam se rodio s talentom da eto znam nešto dobro raditi sa svojih 10 prstiju i to sam do sada i radio. Ali, netko je, a ja ne znam tko, odlučio da više nisam potreban kao operater i sada ću morati prestati, po nečijoj odluci, raditi ono za što sam, očigledno bio rođen – kaže Paladino.
Doajen hrvatske neurokirurgije godišnje je obavljao u prosjeku 350 operativnih zahvata, a ako se zna da neke hrvatske neurokirurgije obave godišnje 700 operacija jasno je o kakvoj se brojci i o kakvom se radu radi. Našem je sugovorniku već jednom "produžen" radni vijek, ali s osnove profesora medicinskog fakulteta u Zagrebu.
– Od 65. do 67. godine produžen mi je radni vijek kao profesoru medicinskog fakulteta. Poslije toga, ovih šest mjeseci po ugovoru o djelu. Po tom sam ugovoru trebao raditi pola radnog vremena na pola plaće, ali ja sam radio puno radno vrijeme, i to dvije operacije dnevno, samo da bih pomogao mojim pacijentima. Na vrijeme sam podnio molbu da mi se ugovor produži, ali netko je odlučio drugačije. Mogao sam kao hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata tražiti produljenje rada, ali nisam htio iskorištavati takvu mogućnost. Na ovu odluku nemam pravo žalbe i ne preostaje mi ništa drugo nego pokupiti svoje stvari i otići – kazuje prof. dr. Paladino.
U državi u kojoj je "svakidašnja jadikovka" priča o tome kako nedostaje liječnika i kako nam najavljuju "uvoz" liječnika iz "Nigdjezemske" i ostalih zemalja, a istovremeno "tjeraju" čovjeka koji je bio mentor mnogima koji su se ili se još uvijek, manje ili više uspješno, bave neurokirurgijom. Da čovjek ne povjeruje. Za prof. dr. Paladina su zasigurno otvorena sva vrata, svih neurokirurgija u svijetu, samo je u Hrvatskoj "višak".
Stoga smo ga upitali bi li, ako mu dođe poziv iz inozemstva otišao "trbuhom za kruhom"?
– I ne pomišljam otići u inozemstvo. Ja sam Hrvat i kada sam prije mnogo godina mogao birati u kojoj ću svjetskoj bolnici raditi nisam htio. Ja sam tu rođen, ova zemlja je moj dom, imam troje djece i ne pada mi napamet napuštati Hrvatsku...
Zanimalo nas je postoji li mogućnost da u nekoj drugoj javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Hrvatskoj nastavi obavljati operacije mozga?
– Jednom tjedno u bolnici sv. Katarina pregledavam pacijente, ali nijedna hrvatska privatna bolnica nema uvjete u kojima bi se mogle obavljati tako teške i komplicirane operacije krvnih žila mozga i mozga, koje sam radio na Rebru. To se može raditi timski, s vrhunskom ekipom suradnika u posebno opremljenim centrima. Što se tiče rada u nekim drugim javnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, prvenstveno mislim na KBC, ne znam da li kod njih mogu raditi, a i ne znam tko bi se usudio usprotiviti ovoj odluci. Osobno mislim da je šteta ovo što su uradili i da sam još puno mogao dati hrvatskoj neurokirurgiji. Još uvijek mogu napraviti dosta dobrih stvari. Da nisam svjestan kako mogu još uvijek kvalitetno raditi sam bih se povukao, jer ja se ne bavim operacijama na zanokticama već operacijama mozga, gdje operater mora biti u vrhunskoj psihofizičkoj spremi. A ja to još uvijek jesam - kazuje naš sugovornik.
Pitali smo ga bi li došao raditi u Split, kada bi ga pozvao KBC Split?
– Split je moj grad, iz Splita imam "more" pacijenata koji su dolazili u Zagreb jer kolege u Splitu nisu radili takve operativne zahvate. A da li bih došao raditi u Split, na to vam sada ne mogu odgovoriti jer sam još pod "šokom" današnje odluke – kazuje prof. dr. Paladino.
Za kraj nas je zanimalo tko će sada operirati one pacijente koji su kod njega naručeni na operacije idućeg tjedna, kada odlukom KBC-a Zagreb više ne raditi?
– Zatekli ste me sad tim pitanjem. O tome uopće nisam razmišljao, to ni sam ne znam, "nisam pametan" i nemam na to pitanje odgovor...
Ovu odluku teško je objasniti i shvatiti čak i u zemlji u kojoj su shizofrene odluke svakodnevna pojava, i u kojoj bi mladim generacijama liječnika iskustvo i znanje prof. dr. Paladina jako dobro došlo u usavršavanju. No, netko "pametan" je mislio drugačije.