Dobra volja je najbolja..., pjevao je Kekec u onom davnom, crno-bijelom slovenskom filmu, prisjećam se za posjeta Kapriju, gdje je i 50-ak kuća Slovenaca punih gostiju i prijatelja od 1. lipnja do kraja rujna, a "čovjek ne bi rekao da su prijavljeni", kako saznajem od Dinka Jelovčića i Miroslava Radovčića, predsjednika mjesnog odbora i njegova zamjenika. Pozvali su ekipu Šibenskog lista na otok da iznesu probleme, a iznajmljivanje na crno jedan je od istaknutijih.
Ako je točna procjena domaćina, a nije maleni škoj baš New York pa da se stvari brzo ne uoče, Kapriju bi se od šibenskog TZ-a trebalo doznačiti barem dvostruko više novca od lanjskih 30 tisuća kuna boravišne pristojbe za poboljšanje uvjeta boravka turistima i promidžbu, ali kako će ako je na 65 legalnih iznajmljivača čak 100 lovaca u mutnome?
- Dakle, na otoku s ukupno oko 340 kuća trenutačno je barem dvije i po, tri tisuće ljudi. Otprilike polovica je domaćih a prijavljenih gostiju ima 300 ili nešto više, sicite me di san najtanji - govori Miroslav Radovčić.
Sustav e-visitora, na kojem vlasnici kuća izravno u turističkim zajednicama prijavljuju goste i dobiju svoj broj, kao da ovisi o njihovoj dobroj volji. A dobra volja nikako da postane i najbolja kao što poje Kekec, budući da, gle čuda, ispari u vrelome ljetu sa spoznajom da se na Kaprije nerado iskrcavaju carinski kontrolori zaduženi za sankcioniranje nelegalnih djelatnosti.
Da se državne značke učestalije motaju otokom, prijavljivanje gostiju i legalno iznajmljivanje uistinu bi postalo neizbježna obveza, osim ako netko uvrnut baš hoće da ga RH odere kaznom. Dotad, može im biti bal i maskenbal s čistom pinkom u džepu usred ljeta već napumpanog kao rekordnog. Nit su dali za porez državi Hrvatskoj, a zakinuli su i otok, koji, naspram zimskog mira kada na škoju godi stotinu stalnih stanovnika, kao da će pući po šavu od silnoga naroda i nautičara na sidrištu Županijske lučke uprave u kaprijskoj vali.
Ljetovali, još i zaradili 10-15 tisuća eura, no da se razumijemo, nije ovo klevetnički napad iz osvete sjevernim susjedima radi onoga kutlja mora u Piranu. Kao u svakoj ofenzivi, tako i u tekućoj turističkoj, ovi zaigrani Slovenci-Kaprijani miniraju škoj neprijavljenim gostima, ali sigurno praše i domaći Europljani – tuče se po otoku svaoklen, kako bi rekao jedan kolega novinar, a ne samo ispod jedne nacionalne zastave. Uostalom, velika većina Slovenaca naši su dragi gosti; milijun njih, što je polovica nacije, ljetuje na hrvatskome Jadranu.
Jelovčića i Radovčića zapravo najviše brine što sustav "pušta", olako se odričući novca državi i lokalnoj zajednici. Jer, na Kapriju i dalje važi ona stara da će turistička inspekcija kazniti legalnog iznajmljivača – što se jednom dogodilo Radovčiću radi neke table na zidu, a carinski inspektori što bi trebali stati na kraj ilegalcima – jer je fer da se konačno malo i "šara", kao u onome vicu, nikako ne dolaze.
- Sve koje treba obavijestili smo o tome, ali nije poduzeto ništa. Doduše, niti turistička inspekcija nije nas posjetila već dvije godine - napominje Miroslav Radovčić, dodajući da su neke stvari uistinu teške.
Izgleda, još su teže: čudno nam je svima nešto u ovome rekordnome ljetu, kada se na sva usta govori o konačno turistički otkrivenom Šibeniku. To bi značilo, valjda, da mnogi bolje zarađuju, da je više šoldi u zraku i da stvari idu naprijed, no ipak je Kaprije ovoga ljeta bez stalnog čistača ulica i plaža, makar je to minulih godina jedan čovjek radio kao sezonac "Čistoće" za svega 1500 kuna mjesečno!
- Znate, ponosni smo što smo dio Grada Šibenika. Gradska uprava obveze prema Kapriju ispunjava najbolje što može i svjesni smo da potreba imaju i sva druga naselja, međutim, stvari bi mogle bolje štimati. Ima ih koje se dadu riješiti odmah uz malo truda i novca - objašnjava Dinko Jelovčić, misleći na sitne potrebe mista, poput ukinutog čistača.
- Otkako je Novica (Ljubičić) došao za direktora "Čistoće", sve je rasturija - govori. I sada ljudi sami metu ulicu pred svojim vratima, premda plaćaju komunalnu naknadu, a tamo gdje nema nekog... E, tu se gomilaju škovace, pa je li to u redu i kakvo je to uopće rješenje?
Tome unatoč, središnji trg na obali, koji je navečer promenada i odzvanja od glasova pravih jata djece, čist je i uredan; metle otočanki i vlasnika kafića ne daju da se vidi odsustvo jednog škovacina, barem ne ovdje, na pjaceti, ogledalu i kartulini mista.
Na otok dolazi jedan stalni radnik "Čistoće", no on je isključivo zadužen za presanje smeća i odlaganje u veliki kontejner kojeg trajekt svaki drugi dan, a zimi dvaput mjesečno, odvozi na šibenski "Bikarac" i dopremi čisti.
Mjesni odbor doslovce tavori od 4400 kuna godišnje od grada, ne mogu od toga niti zastave kupiti, budući da ih se barem deset godišnje pokida na vjetru i žive od toga što uspiju isprositi da bi nešto mogli napraviti, slikovit je Radovčić. Tako su trošnu zgradu stare uljare izgradili u najvećoj mjeri sami, prikupivši 300 tisuća kuna donacija, dok je sadašnja gradska uprava uvela struju i vodu a kupit će dogodine i opremu, jednu manju liniju za preradu maslina od 200-tinjak stotina tisuća kuna kao na Prviću, obećao je gradonačelnik Željko Burić. Pomoglo je i sportsko-ribolovno društvo "Gaun" s novcem, budući da surađuju sa ŽLU-om, naplaćujući u njihovo ime privez nautičarima i nešto zarade.
Karađole: "To mi izgleda malo previše..."
Dino Karađole: To je žilav
problem na šibenskim otocima
Hoće li ovo ljeto biti rekordno i po broju neprijavljenih gostiju u gradskoj oblasti, pitanje je Dinu Karađoli, direktoru šibenskog TZ-a.
- Ma ne, taj problem gotovo da i ne postoji na kopnu, no istina, žilav je na šibenskim otocima. Ipak, brojke o kojima se govori na Kapriju izgledaju mi prevelike, a ovih dana sam razgovarao s Dinkom Jelovčićem. Žurno ću kontaktirati s mjerodavnima u carinskoj službi, neka posvete pažnju. Nemaju dovoljno ljudi, rastrzani su poput većine inspekcijskih služba - napominje Karađole.
Spasili bi nas električni brodovi
Uspije li gradska uprava s europskim projektom lokalnog prijevoza do šibenskih otoka električnim brodovima koji bi prometovali svaka dva sata, to će biti skok od 50 godina, ocjenjuju na Kapriju. No, mlade obitelji i prije bi došle na Kaprije, poput Dobrovića, Ante i Caroline s predškolcima Domagojem i Vanjom koji na otok, u kuću Antinih bake i dida dođu početkom lipnja i ostanu gotovo do jeseni.
- Preselilo bi za stalno nas još nekoliko s dvadesetak djece, samo da postoji igraonica na otoku dok smo na poslu. Ovdje uopće nemamo televizor, što će nam? Djeca se bezbrižno igraju, najbrža vozila su traktor i bicikli, ulovi se koja riba, uzgoji ponešto povrća... Zadar je, podsjećaju, na Olibu organizirao školsku nastavu videolinkom, što se može i na Kapriju danas-sutra.
Budući da nisu stalno na otoku, odbili su pozirati za obiteljsku fotografiju, te smo na dječjem igralištu snimili Domagoja (ovaj maleni desno). Kaprije je jedini šibenski otok koji je svoje igralište izgradio donacijama, a od gradske uprave još uvijek čekaju gumenu, tzv. antistres podlogu.
