Ako mislite da je s internetom nestala jedna lijepa tradicija, varate se: 'Nikad ne bih rekla da ih se toliko šalje! Pun mi je kufer ovih koji ne dižu glavu s mobitela...'

Vraćate se doma umorni s posla i čim ste kročili nogom u portun, sjetite se da već neko vrijeme niste provjerili čeka li vas nekakva "čestitka" u poštanskom sandučiću - račun za struju, vodu ili poruka od predstavnice stanara, a kad ono, ni jedno, ni drugo, ni treće, nego razglednica iz daleke Australije.

Na jednoj strani fotografija klokana među suhim žutim travkama kako skakuće u crveni suton, a s druge strane pozdrav od prijateljice koja je na jučerašnjoj kavi već ispričala dogodovštine s putovanja u društvu s druge bande zemaljske balote.

Okrećete je, čitate simpatičnu poruku više puta, gledate kartolinu i pokušavate se sjetiti nekog posebnog mjesta za nju. Možda neka polica, pričvrstiti je magnetom iz Praga na frižider, gdje se već nalazi mnogo uspomena.

T...