Na Marjanu se dogodio rat tabli, ne zvuči isprva jasno o čemu je riječ. Ali, tako to ponekad biva s nazivima ratova. Čuli ste za "Rat dviju ruža", po nazivu bi se reklo da je u pitanju ljubavni roman, a kad tamo riječ je o jezivo okrutnom ratu koji je trajao 30 godina u Engleskoj.
Srećom, rat tabli nije ni izbliza tako žestok, ali je nastavak priče koja je započela kad je jedan od stanara na Marjanu i bespravnih graditelja probio s kombijem ulaznu rampu u park šumu.
Nedavno su vlasnici zemljišta "okitili" južne padine Marjana s tablama na kojima piše "privatno vlasništvo". Table su se našle i na mjestima koja nisu ograđena kao privatne parcele, pored javne šetnice gdje su, primjerice, posađene agave. Ali, nisu bili lijeni ni ljubitelji park šume kao javnog prostora za rekreaciju, koji je dio njihovog životnog rituala.
Splićani Marjan tradicionalno doživljavaju kao njihov prostor. Dio njih je dobrano iznerviralo ovakvo nametljivo puhanje s privatnim vlasništvom. Očevici kažu da je preko pola tabli počupano, iskrivljeno, a papiri s natpisima su oderani. Najviše su izgrebane, savijene ili iščupane sa stupa table uz cestu koja vodi uz serpentine od rampe s južne strane do Sedla. Pošteđene su ostale uglavnom table koje su usred maslinika ili do kojih se potrebno uspinjati.
S druge strane, valja reći kako je i Javna ustanova zategnula konop možda i više nego je trebalo. Prijedlogom nove odluke o prometovanju unutar park-šume namjeravaju zabraniti vlasnicima zemljišta pristup vozilima. Također, ne dopušta im se da dovedu vodu do svojih parcela.
U Konačnom prijedlogu plana upravljanja Park-šumom Marjan, kojeg je Ministarstvo vratilo na ponovnu javnu raspravu, kaže se da će se "podržavati korištenje postojećih poljoprivrednih površina na tradicionalan način", bez ikakvih daljnjih objašnjenja. Ispada kako bi u 21. stoljeću trebalo ići mašklinom na Marjan.
S druge strane, u Parku prirode Biokovo pozivaju vlasnike zemljišta da obrađuju zemljišta, nude tisuće kilograma sjemenskog krumpira vlasnicima koji žive na 1000 metara nadmorske visine. U vrijeme kad se govori o ekološkim vrtovima i permakulturi, kad EU ističe njegovanje bioraznolikosti, Javna ustanova mogla bi poraditi na suradnji s vlasnicima zemljišta na Marjanu.
Žele se odcijepiti
Namjesto toga, Konačnim prijedlogom plana upravljanja park-šumom Marjan, poljoprivredne parcele su, za razliku od prethodnog prijedloga plana upravljanja kojeg je radila tvrtka "Oikon", razmrvljene i smanjene s 55 hektara na 15 hektara. No, pitanje je koliko je u "Oikonovom" prijedlogu plana doista bilo stvarne poljoprivrede, a koliko "katastarske poljoprivrede". Odnosno parcela koje su kao poljoprivredne bile upisane u katastru još dok su Austrija i car Franjo Josip I. vladali Dalmacijom.
Vlasnicima zemljišta i bespravnim graditeljima 55 hektara treba kao jedinstvena cjelina jer se, kako su javno rekli više puta, namjeravaju odcijepiti od park-šume Marjan. Tvrde da nikad tamo nisu pripadali. No, u slučaju da se to čak dogodi, trebalo bi raditi za to područje novi urbanistički plan.
A s obzirom na atraktivnost tog područja, namjenu što bi se tamo (g)radilo manje bi krojile takozvane političke stranke, a više građevinski lobi koji stoji iza dobrog dijela politike.
Kako bilo, sudarila su se dva stava. S jedne strane među vlasnicima zemljišta su istaknuti bespravni graditelji, poput Darija Alujevića, koji ima bespravne gradnje k‘o u priči, a s druge je vodstvo Javne ustanove, poput ravnatelja Marka Pejnovića koji kaže: "Nelegalne građevine na pomorskom dobru, kao i one nelegalne građevine unutar cijelog područja Park-šume Marjan, moraju se uklanjati".
S jedne i druge strane je mala skupina ljudi koji se bore oko značajnih interesa. Kao da se natječu koja će povući ekstremniji potez. Naravno, u pozadini vreba i veliki novac koji bi se uložio u nekretnine na atraktivnoj poziciji u slučaju izmjene granica.
Lančana reakcija
No, teško da će doći do smanjenja granica park šume, kako bi htjeli bespravni graditelji kojima bi to otvorilo put u legalizaciju, neki vlasnici zemljišta kojima je do unosne zarade, a i dio investitora. Naime, da bi se to dogodilo trebalo bi dokazati Ministarstvu da su se izgubila svojstva zbog kojih je na trećini Marjana proglašena park-šuma, što bi jako teško prošlo. To bi za posljedicu moglo imati lančanu reakciju po čitavoj Hrvatskoj, jer bi onda svugdje vlasnici zemljišta imali pravo tražiti da se otcijepe iz zaštićenih područja i da skupo prodaju parcele.
Mlade generacije neće se sjećati nekad popularnih "Jadranskih susreta" kad su ekipe kršnih momaka iz naših malih mjesta potezale svom snagom konop, svaka sa svoje strane. Konop na Marjanu se zategnuo toliko da bi mogao puknuti, a Ministarstvo je zapravo tražilo da se ponovi javna rasprava jer valja uključiti razne dionike, što se nije dogodilo prilikom izrade Konačnog prijedloga Plana upravljanja park šumom.
Umjesto da dionici sjednu za stol i nađu zajednički jezik, vidimo suprostavljene strane koje traže sve moguće argumente da osujete jedna drugu. Ekonomisti su izmisli pojam javno-privatno partnerstvo. Trenutno ništa nije dalje od te kovanice kad je u pitanju Marjan.