Kada je prije desetak dana započela priča i društvenim mrežama počela kolati sjajna ideja o velikom čišćenju rijeke Vrljike, računalo se da bi se moglo okupiti dvadeset, možda pedeset ljudi, i to ako se imotski ekolozi baš "zakače" za marketinški dobro osmišljenu priču i poziv.
U prošlu subotu ih je na rijeku stiglo oko dvije stotine, što je svojevrstan presedan među ovakvim inicijativama, koji je nadmašio i najoptimističniji scenarij. Zahvaljujući dobroj energiji koja se slila Vrljikom, a nizvodno Maticom, kako je nazivaju mještani, akcija je donijela zadovoljstvo i organizatorima i sudionicima.
Raspoređeni duž njezina toka, od izvorišta u Prološcu prema Runovićima i granici s Hercegovinom, s vrećama i rukavicama, čamcima i supovima te uz traktore, prikolice i terenska vozila, Imoćani su krenuli čistiti korito i obale svoje Vrljike. Pet sati poslije u Športsko-rekreacijskom centru "Ivan Šabić Zekić", poznatijem kao Progon, u Zmijavcima je završilo čak 200 kubika onoga čemu u rijeci nikada i nije bilo mjesto.
Idejni začetnik Josip
Iz vode, mulja i raslinja volonteri su izvlačili automobilske gume, plastiku, akumulatore, stare mobitele, pa čak i odbačeni čamac i kućanske aparate. Sve prikupljeno tijekom akcije "Od izvora do ponora" dovezeno je na Progon, gdje je otpad razvrstan za daljnju reciklažu i odvoz.
Akcija je povezala praktički cijeli tok Vrljike. Timovi s voditeljima bili su raspoređeni od Zelene katedrale u Prološcu do posljednjeg mosta u Runovićima, a čistilo se i s kopna i s vode. Među sudionicima su bili ljudi svih generacija, a posebno je velik bio odaziv mladih.
Ono što je počelo kao građanska inicijativa, vrlo brzo dobilo je i institucionalnu potporu. U akciju su se uključili Javna ustanova "More i krš" i HGSS, a podržali su je i načelnici općina kroz koje Vrljika prolazi – Prološca, Podbablja, Zmijavaca i Runovića. Lokalne samouprave pomogle su u organizacijskom i logističkom dijelu, dok su se brojni građani, ugostitelji i obrtnici uključivali na svoj način: ustupali su vozila i opremu, donosili hranu i piće ili jednostavno došli raditi, zasukati rukave i poslati poruku da se može ako se hoće!
Posebnost cijele priče možda je upravo u tome što inicijativa nije krenula iz neke institucije, općinskog ureda ili udruge, nego od običnog građanina kojemu je zasmetalo ono što je vidio uz rijeku. Idejni začetnik ove ekološke akcije Josip Mišević od samog je početka inzistirao na tome da ovo ne bude akcija jednog čovjeka, nego cijele Imotske krajine. Institucije, općine, udruge i brojni pojedinci priključili su se nakon što je ideja već zaživjela, a odaziv je pokazao da je u samo nekoliko dana prerasla početna očekivanja.
Povod za pokretanje događaja, govori nam inicijator Mišević, bila je i 800. obljetnica smrti svetog Franje Asiškog, zaštitnika imotske župe i sveca koji je vodu nazivao sestrom.
– Kad sam krenuo u organizaciju, prvo sam se prikrstio i pomolio. No prije toga sve je krenulo običnim obiteljskim poslijepodnevom na Vrljici, kada mi je uživanje na rijeci ozbiljno poremetila situacija koju sam tamo zatekao – smeće, otpad i nebriga. Pomislio sam kako želim iduće godine sa svojom suprugom Mirnom, koja je sada u drugom stanju, i našim djetetom doći na jednu posve drukčiju Vrljiku; onu koja je čista, bistra i koja diše i teče u svom sjaju.
Krška ponornica
Josipu, koji je po struci programer, nije bilo teško u jednom poslijepodnevu napraviti internetsku stranicu koja će ljude animirati i privući te izazvati isključivo pozitivnu reakciju:
– Napravio sam platformu koja se u budućnosti može iskoristiti i za slične pothvate. U njoj sam se koristio našim domaćim rječnikom i humorom koji imotski čovjek jako dobro razumije, ali poruka i glavni moto bio je jasan i izravan – nije važno tko je bacio, važno je tko će pokupiti! Odmah sam kontaktirao "Imotske crnjake", stranicu koju prate deseci tisuća ljudi i priča se počela slagati sama od sebe.
U očekivanju da će se javiti nekoliko desetaka ljudi, odjednom se pokrenula prava lavina. Pozivi, poruke, podrška, ljudi, načelnici općina, institucije i udruge – svi su se stavili na raspolaganje. I dobro da jesu. Pokazali smo svi zajedno kako se uz malo truda mogu napraviti velike stvari.
To se zajedništvo možda najbolje vidjelo još prije nego što je čišćenje počelo. Ljudi se nisu javljali samo kako bi prijavili svoje ime i došli s rukavicama. Nudili su traktore, prikolice, kombije, čamce, trimere i drugu opremu, donosili hranu i piće, a dio volontera preuzeo je kuhanje i posluživanje. U nekoliko dana od početne ideje nastala je organizacija koja je pokrila kilometre riječnog toka.
Inače, Vrljika je krška ponornica duga dvadesetak kilometara, a njezino najveće izvorište, Opačac, od presudne je važnosti za vodoopskrbu Imotske krajine. Gornji tok rijeke još je od 1971. godine zaštićen kao posebni ihtiološki rezervat, a sama je rijeka stanište ugrožene mekousne pastrve, endemske imotske gaovice i bjelonogog raka. Sve su to razlozi i nepobitni argumenti koji Imoćane prirodno stavljaju u službu zaštite njihove rijeke.
Među onima koji su zasukali rukave bili su i imotski planinari te djeca koja su članovi Kajak-kanu kluba "Mračaj". Jedan od koordinatora, zadužen za dionicu u Runovićima, bio je imotski planinar Jure Puljić. Kaže da cilj nije bio samo izvaditi otpad iz rijeke, nego i podsjetiti ljude na to što Vrljika zapravo znači i koliko mogućnosti pruža.
– Glavna misao bila je, naravno, očistiti rijeku, ali i podignuti svijest ljudi o tome koliko je važno sačuvati je. Vrljika ima veliki potencijal koji još uvijek dovoljno ne koristimo. Uz već poznata imotska jezera, Badnjevice i Lokvičiće, možemo je ponuditi i kao dodatni sadržaj turistima.
Uz nju se može trčati, biciklirati, voziti kajake i provoditi vrijeme u prirodi. Sve te mogućnosti trebalo bi približiti i turistima i domaćim ljudima jer imamo vrijednost koju tek trebamo u potpunosti prepoznati. No što nam sve to vrijedi ako je rijeka onečišćena?
Tko nas to uništava?
No 200 kubika otpada izvađenih u samo jednom poslijepodnevu istodobno je i dobra i loša vijest. Dobra jer pokazuje koliko se može napraviti kada se stotine ljudi okupi oko istog cilja, a loša jer se toliko otpada uopće našlo u ovoj imotskoj vodi. Prilično neugodna slika onoga što je godinama završavalo u rijeci i uz njezine obale tjera Imoćane na razmišljanje.
Tko, zašto i kako ima srca vlastito smeće ubaciti u vodu koja nas i doslovno i metaforički drži na životu, zaista je alarmantno pitanje, i praktično i filozofsko, svakodnevna imotska jadikovka i briga. Dio otpada još uvijek je ostao u riječnom mulju, pa je već nakon prvog velikog čišćenja bilo jasno da posao nije završen i da se Pandorina kutija tek otvorila.
Ali, dobro da je tako. Jer, uvidom u situaciju na terenu svi su se akteri obvezali da se neće čekati sljedeći kolovoz kako bi se ponovno zbijali redovi onih koji trebaju, moraju i žele učiniti Vrljiku ogledalom svih nas koji je baštinimo u njezinoj punini.
Da će takve inicijative imati potporu i ubuduće, poručuje i načelnik Zmijavaca Mijo Šuto. Upravo su Zmijavci dali više od pedeset volontera, a Progon je nakon pet sati rada postao završna točka cijele priče.
– Prije svega želim čestitati i zahvaliti organizatorima ove zaista hvalevrijedne akcije, na čelu s našim Josipom Miševićem. Okupiti više od 200 volontera iz cijele Imotske krajine i u jednom danu napraviti ovakav posao za našu Vrljiku zaslužuje veliko priznanje. Posebno me veseli što se iz Zmijavaca odazvalo više od 50 naših ljudi, što pokazuje koliko nam je svima stalo do Vrljike i prostora u kojem živimo.
Hvala svakom volonteru, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli i dali svoj doprinos. Općina Zmijavci snažno je podržala ovu akciju, a takvu će podršku ovakve inicijative imati i ubuduće. Ovo je najbolji primjer koliko možemo napraviti kada se ljudi sami pokrenu i kada se cijela Imotska krajina okupi oko dobre ideje.
Nakon čišćenja, dogovoreno je da će se organizirati i druge, manje akcije kojima će se nastaviti uređivati Vrljika i prostor uz njezin tok. "Od izvora do ponora" trebala bi, pak, postati tradicionalna velika akcija posljednje subote u kolovozu, kada bi se Imotska krajina svake godine ponovno okupljala oko svoje rijeke, a manje akcije i briga institucija trebale bi biti svakodnevica i naša kostantna odgovornost, da uvijek iz prirode odnesemo ono što smo donijeli i ono što joj ne pripada, makar i ne bilo naše.
Zajednička fešta
Mišević je i nakon održane čistke ostao dosljedan u ideji da se ovaj veliki ekološki i volonterski bum nastavi i ubuduće:
– Kad čovik ima ispravan cilj i namjeru, vrata se sama otvaraju. Nakon ove akcije apsolutno sam uvjeren u ovu tvrdnju, u konačnici istinu koja nema alternativu. Vrljika nas treba i ovo neka bude samo početak brige o njoj.
A subota je pokazala da su se vrata širom otvorila.
Nakon gotovo pet sati rada sve je završilo druženjem tamo gdje je tijekom poslijepodneva stizao prikupljeni otpad – na Progonu u Zmijavcima. Radne rukavice zamijenili su hrana, vino i glazba, a dvije stotine ljudi koje su nekoliko sati ranije dijelili kilometri Vrljike okupilo se na zajedničkoj fešti.
Bio je to završetak prve akcije "Od izvora do ponora", ali ne i završetak priče o Vrljici. Dok je na Progonu trajala zabava, dogovor je već bio postignut: slijede nove akcije, a posljednja subota u kolovozu trebala bi i ubuduće pripadati rijeci koja je ovog vrućeg popodneva s kraja ljeta disala, blistala i vedro žuborila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....