"Vlakić" od 10 kontejnera za škovace u neposrednoj blizini bolničkog helidroma na Firulama stvara ogromne, gotovo nerješive probleme za stanovnike tog dijela grada, odnosno za stanovnike Spinčićeve i Zajčeve ulice.
Jedan od onih koji se svakodnevno "bori" protiv škovaca je i prof. dr. sc. Ivica Grković, pročelnik katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu, bivši gradski vijećnik i bivši član Upravnog vijeća KBC-a Split.
Bolnički helidrom nalazi se na uzvisini u neposrednoj blizini Plućnog odjela KBC-a Split. Helidrom je izgrađen i opremljen prije više od 30 godina, u jeku Domovinskog rata s primarnom namjenom sigurnog slijetanja vojnih helikoptera s ranjenim braniteljima kojima se onda pružala medicinska pomoć i skrb u KBC-u, o čemu svjedoči i spomen ploča koja je postavljena prošle godine na 30. obljetnicu helidroma.
Prije trideset godina kad je odabrano mjesto za gradnju helidroma, u blizini nije bilo izgrađenih stambenih objekata što se smatralo povoljnom činjenicom…
- Situacija u vezi mikrolokacije cijelog KBC-a Split pa i helidroma danas je bitno drugačija - ono što je prije 30 ili 50 godina bila periferija grada sad je zapravo središnja gradska zona. U blizini helidroma izgrađene su stambene jedinice od kojih mnoge apartmanske, i to elitne, jer se prema GUP-u radi o zoni turističke namjene.
Sa sjeveroistočne strane helidroma izgrađen je veliki franjevački samostan – novicijat. Izgradnju i naseljavanje ovog veoma privlačnog životnog prostora pratila je i infrastruktura koja uključuje i mjesta za prikupljanje otpada i smeća - kazuje dr. Grković.
Unatoč tome što se po sredini Zajčeve ulice nalaze potpuno ukopani spremnici za smeće, nečijom odlukom se malena površina između južne ograde helidroma i spoja Spinčićeve ulice pretvara u tzv. "zeleni otok".
- Na tom "zelenom otoku" su najprije bila dva, pa četiri kontejnera za miješani otpad, a onda se dodavanjem kontejnera za odvojeno prikupljanje papira, plastike, biorazgradivog otpada, stakla… ‘otok‘ pretvorio u "kontinent" od 10 kontejnera na vrhu Spinčićeve ulice.
U sezoni kada su apartmani puni gostiju kontejneri su redovito prekrcani i nikad se ne zatvaraju, netko čak redovito blokira poklopce da se ne mogu zatvoriti - upozorava naš sugovornik.
Problem je u tome što je taj tzv. "zeleni otok" udaljen 30 tak metara od helidroma i nalazi se izravno na helikopterskom koridoru.
- Kako izgleda kada se grdosija od ruskog Mi-8 helikoptera spušta na helidrom, a prilikom slijetanja ili uzlijetanja prelijeće preko kontejnera može se vidjeti barem pet - šest puta dnevno u ljetnim mjesecima, pogotovo ako netko šeta Zajčevom ulicom prema Klerikatu.
Plastika, papiri, škovace svih mogućih oblika i veličina (a o prašini da ne govorimo) se poput rijeke ogromnom brzinom spuštaju niz Spinčićevu sve do obližnjeg hotela. I usput se raspoređuju po obližnjim zelenim površinama, vrtovima i dvorištima. Napadaju škovace sa svih strana i stanari zbog toga imaju velikih problema - kazuje naš sugovornik.
Po riječima i mišljenju dr. Grkovića ovom problemu znatno doprinose letački običaji pilota helikoptera.
Letački običaji
- Odnosno, letački običaji pilota vojnih helikoptera, koji do helidroma svojim helikopterima često dolaze u brišućem letu, a kad uzlijeću onda svoje moćne strojeve, koji izazivaju nevjerojatne vrtložne struje zraka podignu na svega 5 do 10 metara od zemlje i nastave let u pravcu na iznimno niskim visinama. Kao da i oni guštaju u prizorima razbacanog smeća i općeg nereda kojeg rade u okolini helidroma.
Mogli bi se ugledati na svoje kolege pilote policijskih helikoptera koji su također ponekad uključeni u transport pacijenata, ali za razliku od vojnih, policijski helikopter (koji je i znatno manji) se kod slijetanja i uzlijetanja vertikalno spušta barem 30 metara! I to svaki put! I nikad ne naprave nered - napominje dr. Grković.
Zbog svega ovoga, uz razumijevanje da bolnički helidrom ima važnu ulogu u transportu pacijenata i unesrećenih, poglavito s otoka dr. Grković ima nekoliko pitanja za odgovorne, odnosno za one koji su zaduženi za osiguravanje ovog ‘servisa‘ našim sugrađanima i gostima.
- Do kada će se za transport pacijenata i unesrećenih koristiti stari ruski Mi-8 transportni helikopteri kapaciteta 24 putnika ili 12 ranjenika? To je kao da taksirate po gradu autobusima u kojima vozite 1 do 2 putnika. Ima li netko ideju koliko košta samo gorivo za sat leta ovakvog helikoptera i tko to plaća?
Zašto vojni piloti ne slijede iste običaje i praksu kod slijetanja i uzlijetanja koje redovito prakticiraju piloti policijskih helikoptera? Možda im se vrijeme letenja ‘računa‘ pod borbenu spremnost pa vježbaju slijetanje i uzlijetanje kao da dostavljaju specijalne jedinice u zonu borbenih aktivnosti - kazuje dr. Grković.
Ni turisti nisu lišeni uživanja u "letačkim sposobnostima" škovaca koje iz kontejnera, pod utjecajem helikopterskih elisa lete na sve strane, kao NLO-i.
- Nedavno sam svjedočio prestravljenim licima naših turista koji su ispijali kavu u obližnjem kafiću kad im je iznad glave, ne više od 80-tak metara, prošao ovaj leteći vojni/ratni "autobus". Što radi vojni helikopter u gradu leteći na ovim visinama. U Hrvatskoj koja se diči time da je sigurna zemlja!
Pokušao sam objasniti, ali ni moje objašnjenje nije smanjilo razinu njihovog čuđenja i razočaranosti. Čija je odgovornost za odabir lokacije "zelenih otoka" i jesu li u ovom slučaju razmatrane okolnosti koje sam gore opisao? Što treba napraviti da se kontejneri izmjeste na drugu lokaciju u blizini? - pita se dr. Grković.
Naš sugovornik ne misli ostati na ovim pitanjima.
- Dok ne dobijem(o) odgovore i dok se nešto ne poduzme ja ću i dalje s mojim susjedima skupljati škovace i vraćati ih natrag u kontejnere jer nam je stalo kako izgleda naše životno okruženje, a to da u njemu uživamo pokazuje i činjenica da samostalno održavamo i kultiviramo zelene površine koje su većim dijelom u vlasništvu grada! I činimo ih ugodnim i sigurnim između ostalog i za brojne šetače pasa - zaključuje dr. Grković.
