Evo nam Žiline na vratima, Vatreni su ispali s Mundijala i fokus se usmjerava na klupski nogomet, a Hajduk kreće već ovog tjedna. Povijest se ponavlja, Žilina baš kao i 2009. godine Hajdukov je europski protivnik i baš je dobra prilika za - revanš. Mislimo na to kako je od Žiline Hajduk ispao (1:1 tamo, 0:1 vamo), a sad bi je mogao proći.
K tome, protiv Slovaka Hajduk generalno dosad nije imao uspjeha. Nedavno je eliminiran i od Ružomberoka, šta smo ga od bijesa prekrstili u Ružni Burek, pa se revanš, dakle, dvostruko nameće.
- Revanš, nego šta! Da mi zaliječi stare rane – poručuje Ivica Kalinić, trener Hajduka u uzvratnom susretu protiv Žiline.
- Pamtim taj šesti osmoga, evo 17 godina je prošlo – kaže nam...
Znamenita je ta utakmica jer je usred igre infarkt zadesio trenera Ivicu Kalinića. Podsjetimo, Ante Miše se sam povukao s trenerskog kormila „bijelih” (1:1 u Osijeku, poraz od Zadra 0:1 u Poljudu), pa je Hajduk oteo Ivicu Kalinića - Šibeniku. Preko noći. Dođi nam za trenera! Nema hoćeš – nećeš, moraš, sad ili nikad!
Trener je popustio, makar je u Šibeniku radio vrstan posao i nije bilo lako Šibenčanima reći zbogom. Ali, Hajduk je Hajduk, poziv „bijelih” se ne odbija. I eto ga odmah u Poljudu na klupi protiv Žiline.
Kaliniću je, međutim, srce popustilo tijekom uzbudljiva meča. Pred kraj revanš-susreta (0:1, strijelac Lietava u 74.) pozlilo mu je i po svršetku utakmice odvezen je iz svlačionice vozilom Hitne pomoći u bolnicu. Ravno u operacijsku dvoranu za zahvat na srcu. Operacija je uspjela, Kaliniću je spašen život, ali više nikad nije bio trener. Višegodišnji prvi pomoćnik Ivana Katalinića tako je Hajduk vodio samo jednom. Niti cijelu utakmicu... Po oporavku kasnije je bio sportski direktor „bijelih”, a sada je sretni umirovljenik.
- Danas sam baby-sitter, s guštom čuvam unučad i ako me pitate dobro sam, ali nije to dobro da me uopće podsjećate na te dane. Jer, vraća mi se film, a izbjegavam bilo kakav stres. Nije više nogomet za mene. Međutim, slažem se, Žilinu bi vrijedilo eliminirati, to svakako. Zamjerili su mi se, ha, ha, ha. Znate li da snimku te svoje utakmice nikad nisam gledao na televiziji? Nisam imao snage to sebi priuštiti.
Neće gledati ni sada. Kalinić nam je objasnio svoju poziciju:
- Zadnju utakmicu gledao sam u Poljudu prije pet-šest godina, protiv Dinama je bilo, gubili smo... Osjetio sam da se nerviram. Liječnik mi je rekao nemoj to više sebi radit. Otad, ne gledam baš ništa, niti na televiziji. Ma nisam gledao ni Hrvatska – Portugal, tek naknadno sam bacio oko, kad sam već pročitao što se sve dogodilo. Nastojim biti što dalje od svega.
Žilinu pamti zauvijek:
- Sve se zbilo u momentu kad su oni dali gol... Vičem svojoj obrani leđa, leđa, leđa, više ne znam kome, a Slovaci zabiju. Osjetio sam odjednom ogroman pritisak u prsima, strašnu bol i sve mi se zacrnilo. U tom momentu sam klečao, pridigao sam se na klupu i rekao da me boli... Dozvali su Hitnu... Utakmica je uskoro završila i odvelo me u bolnicu. Imao sam sreće. I bilo je gotovo s trenerskom karijerom. Danas, sretan sam što sam živ. Uživam u obitelji.
Poruka za kraj nije izostala:
- Ajmo, „bijeli”, izbacite Žilinu. Ima barem nekoliko pravih razloga! - poželio je Ivica Kalinić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....