StoryEditor
Košarkaiznad očekivanja

Još jedna odlična partija košarkaša Splita: da je publike, Gripe bi stalno bile krcate i guštale u Žutima

23. studenog 2020. - 10:58
Vladimir Dugandžić/Cropix

Nije sunce slučajno žuto, ali nije slučajno ni Split ove sezone ovako dobar. 

Pa neka je u subotu na Gripama slavio Mornar. Taj „tamo neki Mornar” kako slabiji poznavatelji košarke mogu bubnuti ima možda čak i deset puta veći budžet za momčad, Cibonu je razbio 41 razlike, u Eurokupu je dobio Unicaju...

Euroligaška Crvena zvezda koju je Split također držao u konopcima, i to u beogradskom Pioniru, ima budžet od pet milijuna eura što je za klub s Gripa isto znanstvena fantastika. Pobjegli su Splićanima s „gradela” i Mornar i Zvezda, u tijesnoj završnici provukla se na Gripama i Igokea. Makar ABA skor 3-5 i onaj u domaćem prvenstvu 7-3 to ne moraju svima na prvu pokazati, svejedno je početak ove sezone bio iznad gotovo svih očekivanja.

Pred start sezone izuzev nekih ljudi iz kluba malo je bilo optimista, među njima i nižepotpisani. Međutim, dolasci Marka Lukovića i Blaža Mesičeka, ispostavilo se dvije ključne, liderske poluge momčadi, kao su su bili „ljepilo” nakon kojeg je sve sjelo na svoje mjesto. Nije to ljepilo odmah „uhvatilo”, ali kad se osušilo – drži čvrsto. Kao da su su spomenuta dvojica bile karike koje su nedostajale. Nakon katastrofalnog starta u sezonu kod Gorice i domaći igrači su također rasli iz susreta u susret.

Najbolji primjeri su sve bolji Pavle Marčinković i pogotovo Antonio Vranković. Potonji od susreta protiv euroligaške Crvene zvezde igra baš na reprezentativnom nivou. Kao da se tog jutra probudio kao neki drugi čovjek, prepun samopouzdanja. I možda je baš tu najveća ovosezonska pobjeda Splita, odnosno jednog čovjeka koji se posve nelogično i ne spominje koliko bi trebao kao ključ uzleta „žutih”. Pobjeda trenera Ivice Skelina. Uz naravno vodstvo kluba.

Očito se ove sezone mnogo bolje selekcioniralo pojačanja, za razliku od prošle. Prisjetimo se samo tadašnjeg ranog rastanka sa Robertom Rikićem, Jamela Morrisa koji nakon ozljede nije mogao pronaći staru formu... Međutim, ključ je najviše u glavama. Skelin je tu momčad napumpao samopouzdanjem. Ma čak i Skelin izgleda ove sezone kao novi čovjek. Stručnjak koji je u vrijeme kada je „žrtvovan” kao izbornik i ostavljao izvana dojam kao da je tada ostao emocionalno prazan, potrošen, od ovog sastava Splita stvorio je ozbiljnu momčad koja nema praznog hoda.

Dogodi se opet neočekivani kiks kao kod Sonika, ali je dvaput pala Cibona, jednom Zadar (uz jedan uvjerljivi poraz u Višnjiku). Možda se na kraju sezone to ničim konkretnim ne oplodi, još je rana faza sezone. Na prvenstvo i kup pucaju s pravom Zadar, Cibona, Split i vrlo respektabilna Gorica koja može pobijediti baš svakog.

Međutim, realno, teško da je Split mogao priželjkivati više na startu. Svoje role daju gotovo svi, od najmlađeg Perasovića do najstarijeg kapetana Kedže. Ako ćemo baš tražiti dlaku u jajetu možda nedostaje samo veća minutaža mladih igrača u nekim na papiru lakšim susretima domaćeg prvenstva, Rebića, Šarića, Gizdavčića, Perkušića...

Naravno, kada to okolnosti omogućavaju, jer se u mnogim dosadašnjim susretima Split kroz te utakmice i tražio. Osamnaestogodišnji Perasović je već u ovih par mjeseci potvrdio i u seniorima kakav je rijetki potencijal. Jasno je da se s njim nema što puno misliti, svaka njegova prava minutaža je ulaganje u budućnost hrvatske košarke.       

Najveća je ipak šteta što je koronavirus potjerao gledatelje iz svih sportskih arena, pa tako i košarkaških dvorana. Nema sumnje da bi se već do sada, do ovog dijela sezone, Gripe već barem pet puta bile pune. Pretjerujemo? FMP, Igokea, dvaput Cibona, Mornar. Potpisujemo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

15. siječanj 2021 06:03