Hrvatsko jedrenje je u Hyeresu na 55. regati Semaine Olympique Française dobila svoga posljednjeg, petog predstavnika na Olimpijskim igrama ovoga ljeta. Nije da nismo odavno znali da ćemo u klasi ILCA 7 imati olimpijca, ta je formalnost obavljena prošlog ljeta na Svjetskom prvenstvu u Scheveningenu kad je osigurana norma, no ostala je dilema (za razliku od ostale četiri klase) tko će ići u Marseille na olimpijsko regatno polje.
Naš najbolji jedriličar svih vremena Tonči Stipanović (dvostruki srebrni s Igara) ili njegov nasljednik Filip Jurišić. Nakon žestoke borbe u Hyeresu, nakon devet utrka, to je pravo i obavezu stekao Jurišić postavši ujedno prvi Hvaranin na Olimpijskim igrama u povijesti. U Hyeres je stigao s devet bodova prednosti u odnosu na Stipanovića, te je tu prednost uspio obraniti unatoč svim stresovima. Stipanović je završio na 15. mjestu, Jurišić odmah iza njega, pa nije niti trebalo računati.
- Vama mogu iskreno reći, nikada više stresa, nikada više pritiska – javio se Filip dan kasnije iz Hyeresa prije nego su se on, Tonči i trener Jozo Jakelić uputili kombijem prema Splitu.
- Koliko god sam sretan što sam uspio ostvariti svoj san, predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama, toliko su moje emocije pomiješane. Gledam Tonča i nekako se ne mogu do kraja veseliti, ali mi je lakše kad pogledam Jozu. Njemu je definitivno bilo najteže u ovom kvalifikacijskom razdoblju od prošlog ljeta. Ono što nam je stalno govorio, mi smo na kraju ispunili. Ostali smo pošteni jedan prema drugom do kraja, nikakvih repova među nama nema, jer nije bilo podmetanja, nije bilo varanja dok smo se nadmetali. Jedan drugom možemo pogledati u oči bez ikakvih problema.
Nije to bilo jednostavno kad se zna kakav je ulog bio u igri. Stipanovićev pečat u hrvatskom jedrenju je ogroman. Individualno mu nitko nije ravan, jer ima čak jedanaest velikih medalja, od toga dvije olimpijske. K tome je rekorder na europskim prvenstvima s pet zlata. Kad se tome doda da su svi znali da mu je ovo posljednja regata, odnosno da je mogao produžiti karijeru još za Olimpijske igre, sve je jasno. Jurišiću definitivno nije bilo lako jedriti s tim mislima. Nije ni Tonču.
- Istina je da smo rezultatski podbacili posljednjih godinu dana i ja to pripisujem prije svega ovim kvalifikacijama između nas. Ljudi ne mogu niti zamisliti koliko je teško pobijediti Tonča, što je on sve u stanju napraviti s brodom i iz kakvih se situacija izvući. Bilo je toga i u Hyeresu kad bi mi u nekoliko sekundi napravio razliku od 30 mjesta. Toliko da me hvatala panika. Druga je stvar tehnička kvaliteta broda, s time nismo bili zadovoljni i stalno smo imali problema. Teško je to ljudima opisati koji nisu u tome, ali te mane se kroz regatu dupliraju. Ne možeš jedriti normalno, ne možeš se posvetiti samo jedrenju. Srećom, toga neće biti na Olimpijskim igrama, tamo će cijela flota imati isti brod od istog proizvođača. A mi smo s našim završili.
Što će reći da ove plasmane slobodno možemo zaboraviti i da će Jurišić biti spreman boriti se za olimpijsku medalju. Tamo gdje je Stipanović briljirao s dva srebra (Rio de Janeiro, Tokio) i jednim četvrtim mjestom (London).
- Uvjeren sam u to, zapravo, nema razloga da ne bude tako. Par dana odmora i bacam se na priprema za Olimpijske igre. Ukupno ćemo tamo prije samih Igara otići čak tri puta, a već imam iskustvo prethodne tri godine. Nije da ne znam što me čeka i veselim se tome. Tonči mi je u neku ruku olakšao put, ali i postavio obavezu da ga pratim.
Filip je postao i prvi olimpijac sa Hvara u povijesti. Razlog za posebnu feštu sljedećeg tjedna u Hvaru.
- Je, nešto će pripremiti, to je sigurno. Ne znam još koji dan, ali nije niti važno. Moji bližnji to sve proživljavaju, ali mogu reći i svi Hvarani. Baš me prijatelj nazvao jučer, čestitao mi na uspjehu i rekao da još Hvar pobijedi Starigrad u finalu Kupa, e da bi to bilo savršeno. Što ću, nasmijao sam se do suza.
