Nakon dugo vremena pročitala sam knjigu iz kategorije "kuharice" i do zadnje stranice bila mi je jednako interesantna, nisam je puštala iz ruku. Već godinama su se kuhanje i recepti preselili na YouTube kanale, u TV emisije i na internet tako da sam se odvikla povezivati hranu i knjigu, definitivno napustivši i sve navike oko toga: listanje recepata u potrazi za onim pravim, savijanja "ušiju" na stranicama i ostavljanja fleka na onim najdražim.
A onda je naletjela "Kako prožvakati dan", nedavno objavljena u izdanju naklade "OceanMore", a autorica joj je Tamara Jadrejčić, koja je o hrani pisala za Coolinariku, talijanski Corriere della Sera i slovenski Mercator. Ona je istarsko-dalmatinskog porijekla – u knjizi se spominje didino ulje s Korčule! - a nakon što je živjela u Italiji, sada s obitelji živi u New Yorku.
U knjizi "samopomoći", kako kaže, sakupila je teme koje su joj bliske i nadopunila ih starijim tekstovima: o kuharskim uspjesima i strahovima, svojim najdražim (kućnim) izjelicama, prijateljima, hrani iz knjiga i filmova, iskustvima s putovanja... Noviji eseji su tiskani na ružičastom papiru, pa se i vizualno mogu razlikovati, a svi oni koji su navikli da priručnik za kuhanje ima puno fotografija na sjajnom papiru, odmah da kažem – to nije takva kuharica! Nije niti zbirka recepata, jer govori više o osobnim iskustvima oko hrane nego što ima preciznih uputa kako napraviti neko jelo...
Pisanje o hrani danas je nešto sasvim drugo, objašnjava Tamara Jadrejčić:
- Svakog prosinca New York Times objavljuje knjižicu s najboljim tekstovima o hrani objavljenima te godine. U njoj se može naći putopis s namjerom otkrivanja tajnog sastojka prabakinih njoka, reportaža o modernim taco-truckovima, malim kamionima u kojima se priprema i prodaje hrana, iskustva samoiscjeljenja pomoću čudotvornih biljaka s Anda i članci o tome što je četveročlanoj američkoj obitelji jeftinije: svakog dana jesti u fast-food restoranima ili kupovati i pripremati hranu kod kuće. I sve to uz pokoji recept – veli.
Podijelila je svojim čitateljima kategorije po kojima ona svrstava knjige na tržištu modernih kuharica:
Prve su one za gledanje, iz kojih nikad ništa nećete skuhati, imaju po 500 stranica i više od dva kilograma i – prekrasne fotografije. Odlažu se na počasno mjesto na polici.
Druge, ideološke, su one za razmišljanje kojima se naslov sastoji od pitalica ili poslovica, a iza hrane skrivaju etička, ekološka ili druga pitanja. Zaštitu okoliša i zdravlja, podjelu hrane i bogatstva i slično. Čitaju se ljeti ili u kompliciranim životnim razdobljima.
Treće su biografske, zabavne, koje bi svatko od nas jednom htio napisati. Pogodne su za čitanje uvijek, a ograničenje je njihov opseg.
Četvrte, informativne, s receptima nacionalnih jela, ili se bave jednim sastojkom, npr. čokoladom, ili samo jednom vrstom prehrane – makrobiotičkom? - ili su namijenjene početnicima. Ove se drže u kuhinji, na obližnjoj polici.
I posljednje su staromodne kuharice koje imaju sva objašnjenja svijeta o tehnikama pripremanja hrane, možda su već i demodirane i do vas su došle nasljedstvom od majke ili bake i imaju i njihove bilješke na marginama.
Izvan kategorija su molekularne, moderne kuharice, "koje premašuju tanko srednjoškolsko znanje iz kemije", neka vrsta SF romana, i predstavljaju ozbiljan izazov za kuharskog amatera.
Zašto je hrana tako inspirativna tema, zašto je foodwriting tako popularan i zašto svi pričaju o hrani čak i za stolom dok jedu?
- Priče o hrani posjeduju neku magičnu privlačnost. Svima poznata priča o Proustovoj madeleine umočenoj u čaj od lipe samo dokazuje kako su razgovori o hrani autentični i svima razumljivi, jer reproduciraju emocije vezane za neko jelo i bude znatiželju. Uvijek prihvaćena tema za stolom tiče se neke osobne top-ljestvice najboljih kava, peciva, roštilja ili tjestenine. Tako započet razgovor često završi razmatranjima o nacionalnim kuhinjama, vlastitim iskustvima s putovanja, opće životnim stavovima o dijetama i načinima prehrane...
Dok oko sebe vidim sve manji broj ljudi koji kuhaju, razmišljam kako će jednog dana arhitekti projektirati stanove bez kuhinja, a na njihovo će mjesto postaviti radne sobe, kućne teretane, divovske ekrane, anatomske naslonjače. Ako ne bude kuhinja, što ćemo bez razgovora koji se vode oko stola? - pita se ova autorica.
U knjizi "Kako prožvakati dan" najinteresantniji dijelovi su oni koji govore o trendovima u kuhinji, novotarijama iz velikog svijeta koje još sporo dolaze u "naše malo misto". Poput eseja o američkim gerilskim restoranima, restoranima bez oznaka i s kuharima amaterima. Ili o "social diningu", druženju uz jelo:
- Prije dvije godine večerala sam u brooklynškom stanu jednog nastavnika španjolskog jezika, koji svakog petka ugošćuje šest do sedam nepoznatih osoba. Jeli smo paellu "prema majčinom receptu". Za stolom do mene sjedile su majka i kći iz Ohija, koje su mi ispričale da se već godinama na svakom putovanju koriste aplikacijama koje ih upućuju na privatne stanove i kuće u kojima kuhari amateri pripremaju večere po cijeni od 50 do 80 dolara, ovisno o meniju. Ne pada im na pamet da idu u dosadne tradicionalne restorane! Već godinama postoje aplikacije pomoću kojih možete naći osobe koje su spremne organizirati za vas svaku vrstu gastroužitka, poput noćnih piknika, potrage za skrivenim namirnicama koja završava zajedničkom večerom od tih istih namirnica, pa do tematske večere – zabilježila je u knjizi autorica.
Također, tu je i zanimljivost o tome kako u Švedskoj imaju hotele za kvasce, prirodni kvas, "sourdough", gdje vam ga njeguju dok ste na godišnjem odmoru. Pa o tome zašto je jedna kuharica bila zabranjena u Rusiji. O američkim natjecanjima za pečenje pite. O tome koliko su teške tuke iz američkih samoposluga i koliko veliku pećnicu morate imati da biste je ispekli za Thanksgiving Day...
Amerikanci su u knjizi, naravno, dostojno analizirani:
- Svijest o štetnosti fast fooda rađa kod određenog broja ljudi sasvim suprotnu reakciju od očekivane: hranjenje fast foodom je izraz hrabrosti, hod po rubu provalije, oblik revolta i potvrda osobne slobode. Ali i oni koji se ne hrane isključivo u fast food restoranima rijetko kuhaju, otprilike jednom ili dvaput tjedno. Taj nedostatak domaće hrane i svakodnevnog provođenja vremena u kuhinji polako, ali sigurno vodi k neznanju.
Većina spremanje hrane doživljava kao hobi ili razlog da se druži s prijateljima, isproba novi recept. Ostale dane jedu restoransku hranu. U mojem neboderu vrlo mali broj ljudi kuha. Između 18 i 19 sati dizalo je ispunjeno mirisima pizza, kineske i meksičke kuhinje, prženih jela i juha, koje dostavljači donose u kartonskim kutijama. Dostavljače zovete ako ste tog dana umorni, ne želite propustiti košarkašku utakmicu na TV, ne da vam se iz pidžame, jer u suprotnome postoje – restorani!
U New Yorku ih je prije pandemije bilo oko 17.300. Drugim riječima, mogli ste 48 godina svakog dana večerati u drugom restoranu. U njima ste mogli pojesti što god vam je palo na pamet, za bilo koji novac, u bilo koje doba dana i noći. Mogli ste birati između košer i gluten free restorana, mozzarela-barova, tibetanskih, grčkih, korejskih, havajskih, marokanskih, meksičkih, mjanmarskih, eritrejskih i svake druge nacije na Zemlji –- objašnjava Tamara Jadrejčić, koja ipak smatra da je pretjeran stav da je u Americi sav imigrantski know how pretvoren u – splačinu.
I američka kuhinja ima svoje svijetle trenutke, tvrdi ona, njima na primjer možemo zahvaliti na cheesecakeu. Stručnjaci su za roštilj. Tu je pita od jabuka i od bundeve, banana bread, dirty rice, chocolate chips cookies, hot dog, jambalaya, banana split, macaroni and cheese, popcorn, buffalo wings....
- Amerikanci imaju bezbroj odličnih recepata za pripremu krumpira, toliko da bih im čak mogla oprostiti onaj, nažalost najpoznatiji, McDonaldsov. Od pirea s češnjakom (nekoliko režnjeva kuhate i protisnete zajedno s krumpirom), galeta od krumpira (narežete tanke listiće krumpira i poslažete ih kružno u tavu, pokrijete težim loncem i pržite oko 20 minuta), zapečenog pirea od slatkog krumpira s marshmallowima (zvuči zastrašujuće, znam), salate od krumpira s tvrdo kuhanim jajima, celerom, kiselim krastavcima, majonezom i senfom, pa do meni najdražih dvaput pečenih zgnječenih krumpira – govori ova iskusna kuharica.
U knjizi ćete naći još stvarno pregršt zanimljivosti – poput one da su rajčice u Europi najprije bile ukrasno bilje i svašta još – ali da ne spoilam... bit ćete opsjednuti dok je čitate, i slovima i hranom, garantirano.
Dvaput pečeni krumpiri koji izazivaju ovisnost
Sastojci za četiri osobe:
800 g malih krumpira, najbolje crvenih, ali nije uvjet
maslinovo ulje, timijan, sol i papar
1. Zagrijte pećnicu na 260 stupnjeva C
2. Operite krumpire ali ih ne gulite. Posložite ih na lim, neka svaki ima prostora, nalijte 100 ml vode i pokrijte aluminijskom folijom. Pecite 25 do 30 minuta, dok vam ne uspije nožem probosti krumpire, ali pazite da se ne prekuhaju i raspadnu.
3. Izvadite iz pećnice, maknite foliju, neka se ohlade 10 minuta i osuše, a višak vode pokupite papirom.
4. Poškropite uljem i začinima, malo ih zakotrljajte i svaki lagano zgnječite dlanom nakon što ste ih prekrili papirom za pečenje, neka izgledaju kao polpete
5. Vratite ih u pećnicu na istu temperaturu i pecite nepokrivene, 20 do 30 minuta dok ne poprime smećkastu koricu.
(iz knjige "Kako prožvakati dan" T. Jadrejčić)
Brownies prema receptu Katharine Hepburn
Sastojci:
110 g maslaca
60 g čokolade sa 60% kakaa
180 g šećera
2 jaja
1 vanilin šećer
35 g brašna
50 g oraha (po želji)
prstohvat soli
1. U vodenoj kupelji ili mikrovalnoj pećnici rastopite maslac s čokoladom. Ostavite da se malo hladi, pa dodajte šećer, sol i vanilin šećer te dobro promiješajte drvenom žlicom.
2. Dodajte jedno po jedno jaje i nastavite miješati.
3. Na kraju dodajte brašno i grubo nascjeckane orahe, ako ih stavljate.
4. Izlijte u četverokutni lim (20X20 cm) i stavite u zagrijanu pećnicu na 165 stupnjeva C oko 40-45 minuta.
Kolač mora biti još vlažan kada ga izvadite iz pećnice. Režite na kocke kad se do kraja ohladi. Ako preživi, još je bolji sljedeći dan.
P.S.
Tri životna pravila Katharine Hepburn glase: nikad ne posustaj, budi svoj i ne stavljaj previše brašna u browniese!
(iz knjige "Kako prožvakati dan" T. Jadrejčić)
Pizza s krumpirom
Sastojci:
500 g brašna
20 g svježega kvasca
½ dl maslinova ulja
1 kg krumpira
sol, šećer, origano i ružmarin
1. Kvasac izmrvite, pa mu dodajte žlicu brašna i žlicu soli te malo mlake vode. Pomiješajte i ostavite pokriveno na toplome da naraste.
2. Brašno prosijte, pomiješajte sa žličicom soli, naraslim kvascem, maslinovim uljem i mlakom vodom, koliko treba da umijesite srednje mekano tijesto. Stavite ga u lagano namašćenu zdjelu, pokrijte i ostavite na toplome oko sat vremena.
3. Lagano premijesite tijesto i stavite ga u četverokutni lim, pa ostavite još 15-ak minuta na toplome mjestu.
U međuvremenu ogulite krumpire te ih narežite na vrlo tanke šnite. Obrišite ih ako su pustili vodu.
4. Pokrijte tijesto ploškama krumpira, posolite krupnom solju, pospite suhim origanom i ružmarinom te prelijte maslinovim uljem.
Stavite u prethodno ugrijanu pećnicu na 250 stupnjeva 15-20 minuta.
(iz knjige "Kako prožvakati dan" T. Jadrejčić)
Moja piletina s curryjem i kokosovim mlijekom
Sastojci:
800 g piletine
2 glavice luka
2 dl kokosova mlijeka
2 žlice brašna
½ žličice curryja
½ žličice dimljene paprike u prahu
1 žličica kardamoma
1 limeta (sok i korica)
kokosovo ulje, može i maslinovo, sol
čili papričice po želji
1. Piletinu narežite na komade koji odgovaraju zalogaju.
2. Pomiješajte suhe začine, curry, dimljenu papriku i kardamom. Limetu ocijedite i naribajte koricu.
3. U široj tavi zagrijte ulje i popržite sitno sjeckani luk, pa dodajte čili.
U međuvremenu obrišite komade mesa i uvaljajte ih u brašno kojem ste dodali sol. Istresite ih kako biste uklonili višak brašna.
4. Meso stavite u tavu na luk i pržite ga dvije do tri minute na laganoj vatri, dok sa svih strana ne dobije boju. (Najbolje bi bilo da je tava dovoljno velika da komadi mesa nisu jedan na drugome).
5. Dodajte začine i pomiješajte. Nakon minute dodajte kokosovo mlijeko. Poklopite tavu, ostavite da se lagano pirja desetak minuta. Povremeno pomiješajte i eventualno dodajte malo tople vode.
6. Kad je meso kuhano, dodajte sok i koricu limete. Provjerite slanost. Pomiješajte i poslužite, najbolje uz rižu basmati.
(iz knjige "Kako prožvakati dan" T. Jadrejčić)
Pratite Stil i na Instagramu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....