Za dva mjeseca i tri dana bit će 61. godišnjica poznatoga govora američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, u kojem je zaživjela ikonska “ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za svoju zemlju”.

Jednostavnu, a opet tako tešku maksimu, skupa sa svojim timom, realizirao je na današnji dan prije 30 godina izv. prof. dr. sc. Predrag Pale. I, što je napravio? Bila je to ratna 1992. godina, kada se zvuk zračnih sirena orio hrvatskim gradovima, a ovaj računalni forenzičar i futurolog napravio je nešto što je tada bilo nesvakidašnje. Uveo je, naime, internet u Hrvatsku.

Na današnji dan. Prije tri desetljeća. Devet godina od službenog “rođenja” (1983.) mreže svih mreža, koji pada na 1. siječnja.

S današnje perspektive pothvat profesora Pale i njegova tima je epohalan. Današnji, a pod time mislimo moderan život, nezamisliv je bez interneta (ipak ne i nemoguć). No, važno je napomenuti, ne i nemoguć.

Kako je kazao medijima, prof. Palu je prva zračna uzbuna u Zagrebu potaknula na pitanje kako može pomoći. Priznao je kako se nije znao boriti, te da je znao jedino svoju struku. Shvatio je tada kako je uvođenje internetske mreže “najbolja stvar koju može napraviti za Hrvatsku”. Opravdao je ovo “futorolog” time što je znao da će se gospodarstvo u budućnosti temeljiti na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji.

Predložio je to Branku Jerenu, profesoru FER-a i tadašnjem zamjeniku ministra znanosti, te je u rekordnom roku dogovoren sastanak.

Zanimljiv je, međutim, kontekst situacije. Valja, naime, imati na umu kako je internet u cijelom svijetu bio star tek devet godina i dosta europskih zemalja ga nije imalo. Osim toga, vodila se i borba za protokole koji bi udarili temelje mreže svih mreža. Tih 90-ih nudilo ih se puno, a Pale i njegov tim odlučili su se za onaj najjeftiniji – IP, odnosno Internet Protocol. Odluka je, naravno, bila dobra jer je on danas standard.

Danas-sutra nađete li se u “Milijunašu”, “Potjeri” ili kakvom pub-kvizu, možda naletite i na pitanje s kojom se zemljom Hrvatska prva internetski spojila. Odgovor je – Austrija. I to na današnji dan, 17. studenoga, 1992. godine.

Tada je, u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu službeno puštena u rad hrvatska akademska i istraživačka računalno-komunikacijska mreža, utemeljena na IP protokolu i njezina poveznica na globalnu mrežu internet.

Prve hrvatske korake na mreži izveo je tim Sveučilišnog računskog centra (Srce) u sklopu projekta izgradnje nacionalne akademske mreže, odnosno Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet.

Prva veza

Konkretno radilo se o vezi između Srca i Sveučilišta u Beču, a kapacitet joj je bio impresivnih 9.6 kbps (kilobajta u sekundi). Zapamtite ovu brojku.

Također je iste godine ponuđena u Srcu i usluga “javno računalo”. Radilo se o terminalu s kojeg se pristupalo internetu. Na javnom su računalu korisničke račune dobivali članovi akademske zajednice, ali i svi ostali građani koji se prijave. Naravno, nije bilo “scrollanja” po portalima, Facebooku, Myspaceu, niti se preko Limewirea ili Napstera ilegalno skidao multimedijski sadržaj. Sve će to doći kasnije. U Srcu su, naime, na javnim terminalima tijekom 24 sata korisnici mogli pristupati internetu i koristiti elektroničku poštu, pregledavati mrežne novine (engl. news, usenet), spremati i preuzimati datoteke (FTP). Nešto kasnije su se mogle pregledavati i web-stranice. Uz terminale, internet je izvan zgrade Srca registriranim korisnicima bio dostupan i pomoću modemskih ulaza.

Iduće godine, 1993., Srce je uspostavilo prvi Gopher server za hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu CARNet. To je internetski informacijski servis koji je, a ovdje slijedi ono zanimljivo, prethodnik World wide weba.

I dobro, godina je 1993., i vi ste upravo dobili svojih pola sata, sat za terminalom u Srcu. Sjeli ste za mehaničku tipkovnicu i veliki monokromatski CRT monitor. Što sad? O.K., pregled videosadržaja vam je bio apstraktan poput aviona ljudima iz srednjeg vijeka. Ono, kao moglo bi se, ali... Koncept društvenih mreža nije ni postojao, djeca su najbliže došla tome spomenarima, srednje škole godišnjacima. Što ćete, zaboga, onda raditi na internetu? Mačke i njihova videa još nisu napravile invaziju, meme je nešto što pijani ljudi izgovaraju, a igranje ponga protiv nekog iz, recimo, SAD-a opet je spadalo u domenu aviona u srednjem vijeku.

Kako je Pale objasnio u intervjuu danom prije nekoliko godina, internet je tada bio baziran slično kao mailovi. Naime, program bi preko maila javio korisnicima onda kada se vanka “izbace” određeni znanstveni radovi. Ukratko, dobijete mail o novim radovima o mehanici fluida ili, recimo, nečemu iz primijenjene kemije ili ekonomije, a vi na taj mail odgovorite prvo naredbom “LIST”, koja je, logično, izlistavala sve radove koji bi vas mogli zanimati, a kada nađete ono što tražite, uslijedila bi nova naredba “GET”, praćena imenom rada. Tako se, naime, dolazilo do informacija.

U sadašnjosti je priča, malo je reći, drukčija. Brzinu od 1 Mbps smatramo sporom. A te 1992. godine, ona bi bila više od stotinu puta brža od internetske veze s kojom je tada raspolagala Hrvatska.

Budućnost je tu

Danas je više od 100 tisuća kućanstava u Hrvatskoj pokriveno najbržom 10 Giga mrežom, i to najmlađeg teleoperatera na domaćem tlu – Telemacha. Iako je posljednji došao, prvi u Hrvatskoj implementira najsuvremeniju 10 Giga tehnologiju, koja najbolje odgovara na korisničke potrebe za gigabajtima i internetskim brzinama, i to na svakom novom priključku koji izgradi.

U protekle dvije godine Telemach je, zajedno s United Grupom, u unaprjeđenje i izgradnju najnaprednijih tehnologija uložio gotovo 3,5 milijardi kuna. Namjera je da se do 2025. godine pokrije trećina Hrvatske, odnosno više od 500 tisuća kućanstava.

Pandemija je dodatno naglasila važnost interneta za moderne tekovine života. Brzine su se u posljednje dvije godine još više povećale, a korištenje 10 Giga optičke mreže omogućuje najbolje korisničko iskustvo uz unaprjeđenje doživljaja učenja na daljinu, videokonferencija, zabave i povezanosti. Prednost velikih brzina vidljiva je prigodom istodobnog povezivanja više različitih uređaja (istodobni upload ili download velikih datoteka i održavanje online sastanaka), a iznimno niska latencija u mreži, do 1ms, osigurava vrhunsko gaming i streaming iskustvo te i virtualnu i proširenu realnost (VR/AR) u 4K i 8K rezoluciji.

Također, 10 Giga optička mreža podiže efikasnost i poslovanje čini pouzdanijim, uz manje troškove i otvaranje mogućnosti fleksibilnog premještanja poslovnih aplikacija u cloud (u odnosu na razvoj i održavanje vlastite IT infrastrukture).