Kao što su u Sindikatu pomoraca Hrvatske zloguko i predvidjeli, sve ide prema tome da će odgovorni oprati ruke od krivnje za nesreću na Lošinju i praktički je prebaciti na pokojnike. Papagajski se ponavlja sa svih instancija da je brod "Lastovo" bio sto posto ispravan i da su to potvrdile sve nadležne službe. Ispravan? A što je onda s objavljenim svjedočanstvima putnika o tome da se rampa nije dala spustiti i da se po njoj tuklo macom naočigled putnika? Ljudi lažu, fantaziraju na zvizdanu? I nije o tome samo jedan putnik "Lastova" progovorio za medije, nego njih više. I kako nakon toga zaključiti da je pramčana rampa "Lastova" bila tip-top?
Umirovljeni pomorac "Jadrolinije", koji je želio ostati anoniman, veli da ono što se dogodilo s rampom u Lošinju nije bilo prvi put, samo što se u ovom slučaju, nažalost, dogodilo veliko zlo. Kaže da mu se para srce od tuge za poginulim kolegama. Potvrđuje da je "Lastovo" uistinu moćan brod, kao stvoren za pučinske otoke poput Visa, Lastova, Lošinja..., za debelo more, ali rampa mu je očito svih ovih godina Ahilova peta.
Hrvatski registar brodova
- Sjećam se dobro, bilo je to ratnih godina. Mogla bi biti 1991., kad smo selili jugovojsku brodovima "Jadrolinije" u Zeleniku. U Crnu Goru. "Lastovo" je tada bilo vezano na gatu u splitskoj trajektnoj luci s podignutom rampom koja je iz čista mira pala i svom silinom udarila o obalu. Na trenutak se sve toliko zatreslo kao da je bio potres. Znam da smo zbog toga odgodili planirani put u Zeleniku jer je bilo potrebno odmah otkloniti kvar - govori nam umirovljenik "Jadrolinije", nezadovoljan stanjem u svojoj bivšoj tvrtki.
Kaže, poznato je da se od tamo otjeralo manje-više sav stručni kadar, a s onima koji su firmi bili vjerni godinama raskrstilo se dolaskom Davida Sopte na čelo našeg najvećeg brodara. Prvo što je napravio, kaže, ugasio je izvrstan Klub umirovljenika "Jadrolinije" u Rijeci, a onda krenuo postavljati svoje ljude na sva važnija mjesta.
– Kažem vam, rampa na "Lastovu" je već padala, za to se zna, i ne znam čemu onda tvrdnje da je nesreću skrivio ljudski faktor? – pita se umirovljeni pomorac kojem nije jasno kako je "Lastovo" s neispravnom rampom uopće moglo biti na moru.
Damir Višić, iskusni sudski vještak za štete na moru, veli da formalno ispravni brodovi u stvarnosti ne moraju biti takvi jer se kvarovi događaju i nakon što je netko mjerodavan potvrdio da je sve u redu.
- Prođe i automobil tehnički pregled, pa ispadne kasnije da nije bio ispravan jer se u međuvremenu dogodio kvar. To ne znači da je tehnički pregled loše obavljen, da je netko otaljavao, nego da se kvar jednostavno kasnije pojavio i to se, nažalost, događa. U ovom slučaju mi još ne znamo detalje i sve je na razini špekulacija. Meni samo nije jasno kako nije reagirala automatska kočnica koju ima svaka dizalica i koja u takvim situacijama aktivira osigurač - veli Višić, koji nimalo ne sumnja u stručnost zaposlenih u Hrvatskom registru brodova koji su potvrdili da je "Lastovo" sto posto ispravan brod i kao takav siguran za plovidbu, za posadu i putnike .
Pastiri i ovce
– Radim cijeli život s njima i nikad ni najmanjeg problema nisam imao. Riječ je o pravim stručnjacima. U Hrvatskom registru brodova nema improvizacije! Ono što me u ovom slučaju potreslo je izjava predsjednika Uprave "Jadrolinije" koji nije htio komentirati nesreću prije sprovoda? Pa tko je treba komentirati nego on! Nije to stvar ni resornog ministra ni premijera, zna se u hijerarhiji tko je za što odgovoran. "Jadrolinija" je potpuno zakazala u komunikaciji s javnošću. Bojim se da je tako svugdje gdje na čelo sustava dolaze nestručnjaci, pa se ponašaju kao pastiri koji ostale tretiraju kao ovce i pokazuju im gdje moraju ići. No, nisu svi ovce, i ne daju se svi usmjeravati od pastira koji su zalutali u struku. Uvijek ima onih koji odmah prepoznaju neznanje i neiskustvo – kaže Višić.
Na koncu, bitan je nadzor. Kontroliraju li se izdane dozvole i što iza njih uopće stoji?
– Bojim se da u nas puno toga nije kako u papirima stoji. Evo sad čitamo kako je jedan "Carpe Diem" dvadeset godina radio bez dozvola?! Dvadeset godina?! Tako vam je i s apartmanima čiji vlasnici imaju dozvole, a ne bi ih trebali imati. To je naša stvarnost i mi stariji smo se na nju navikli, ali oni mlađi, kojima se obećavalo da će biti drukčije, da će se stvari promijeniti, shvatili su da neće biti tako i odselili se u Irsku.