Bila je to zapravo predstava u slavu i čast krvavih devedesetih.
Na pozornici oko lijesa na kojem se nalazila generalska kapa i sablja ponovno su se postrojili svi ključni protagonisti osvajačkog pohoda koji je za cilj imao objediniti sve Srbe u jednoj državi. U izravnom prijenosu na nacionalnoj televiziji defilirali su čelni ljudi svih onih institucija koje su prije tri i pol desetljeća odigrale ključnu ulogu u osmišljavanju i provedbi politike Velike Srbije, koja je svoj tragičan epilog imala na prostoru od Vukovara do Srebrenice.
Njezini ideolozi, politički pokrovitelji, generali, ratnici, predstavnici Srpske pravoslavne crkve i njihovi današnji nasljednici.
Gotovo sve što je preživjelo propast projekta Velike Srbije u ponedjeljak se slilo u Beograd odati počast “junaku koji nikad ne umire”. Pravomoćno osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Bio je to bal vampira jedne politike za koju se očekivalo da je odavno pokopana.
Aleksandar Vučić, radikal koji se u Glini junačio “srpskom Banijom” koja nikad neće biti dijelom Hrvatske osigurao je Mladiću pogreb uz najveće vojne počasti. Sam na njemu nije bio ispričavši se državničkim obvezama - u posjetu mu je, naime, stizao predsjednik Uzbekistana - pa je na pogreb poslao svog sina Danila. I pola Vlade. A po Mladićevo tijelo poslao je državni avion.
Porfirijev blagoslov
Patrijarh srpski Porfirije, čovjek koji je svojim razumnim stavovima svojedobno oduševljavao građanski Zagreb, osobno je služio opijelo Mladiću. Znamo, kaže najviši velikodstojnik SPC, da će njegovo ime ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela našeg srpskog pravoslavnog naroda. Koji osjeća i njeguje duboku zahvalnost vojniku i zapovjedniku koji je podneo žrtvu i položio život za slobodu, odbranu i opstanak svoga roda. Znamo, navodi nadalje Porfirije, da nijedan zemaljski sud nije nepogrešiv, te da je posljednji sud Božji jedini konačan i jedini do kraja pravedan. Zazvavši na Mladića “večni spomen”.
Da ne bude zabune, nisu se samo sveštena lica SPC trudila udariti temelje hagiografiji čovjeka koji je odgovoran za likvidaciju više od osam tisuća Bošnjaka iz Srebrenice, bestijalno granatiranje Zadra i Šibenika.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić poručio je da je Mladić, baš kao 1992., ponovno „ujedinio srpski narod“. Proglasivši pritom njegovu grobnicu mogućim „mjestom hodočašća“.
Ni Aleksandar Vulin nije iznenadio. Nkadašnji Vučićev ministar i šef srbijanske tajne službe proglasio je Mladića „herojem“ koji je i mrtav „sabrao Srbe“, uz poruku da „nema te Europe“ koja će ih natjerati da se prestanu sjećati svog heroja.
I Putinova Rusija je poslala vrlo jasnu poruku. Među okupljenima na Mladićevom ispraćaju bio je osobno i ruski veleposlanik u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko. A među okupljenima su bili i Noćni vukovi, srpski ogranak ruskog motociklističkog kluba bliskog Putinovu režimu.
Iz Republike Srpske pak stigao je praktički cijeli politički vrh: Milorad Dodik, Željka Cvijanović, brojni ministri, kao i banjolučki gradonačelnik Draško Stanivuković.
Ratni veterani
Uz Mladićev lijes sućut su primali supruga Bosiljka, sin Darko i unuci, a počasnu stražu čuvali su pripadnici Vojske Srbije i ratni veterani. Među njima bili su i veterani Jedinice za specijalne operacije, zloglasnog JSO-a odnosno Crvenih beretki, koji je devedesetih djelovao u sastavu srbijanske Državne bezbednosti.
Skupština Novog Sada je na prijedlog vijećnika Vučićeva SNS-a odala počast Ratku Mladiću.
Mladića je na posljednji počinak ispred Crkve sv. Luke na Čukarici ispratilo više od osam tisuća ljudi naoružanih Mladićevim fotografijama s karakterističnom vojničkom šajkačom. Za sve koji su željeli doći na pogreb osigurani su besplatni autobusi iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. A za one koji nisu mogli stati u crkvu postavljeni su veliki LED ekrani kako bi mogli pratiti liturgiju i opijelo.
Nije to bio najveći pogreb u povijesti Srbije. I po brojnosti se ne može mjeriti ni sa ispraćajem patrijarha Pavla, ni s onim ubijenog premijera Zorana Đinđića. Organizatori su se pobrinuli da sve ono što je pratilo Mladićev pogreb bude na najvišoj razini.
Mladićevo tijelo pokopano je na groblju na Topčideru, uz njegovu kćer Anu koja je 1994. počinila samoubojstvo očevim pištoljem.
Srbija je izgubila sve ratove koje je vodila devedesetih. I onaj u Hrvatskoj, i onaj na Kosovu, a djelomično i onaj u BiH. Unatoč tome, mit o vojnim uspjesima i dalje je živ.
Velika Srbija
Zanimljivo je, međutim, da Mladićev pogreb nije samo razotkrio da je veličanje ideje o Velikoj Srbiji i njezinim protagonistima i dalje vrlo živo. Razotkrio je i svu kratkovidnost politike Europske unije. I podsjetio na sav onaj zluradi šlamperaj kojim je Europska zajednica prtljala po ovim prostorima devedesetih.
Od prvoga dana previdjeli su što zapravo za Srbiju znači Mladićev pogreb, i nisu s pravom mjerom reagirali na sve najave koje su dolazile iz Beograda. A koje su mogle značiti samo jedno: veličanje čovjeka osuđenog za bestijalni zločin genocida.
U ponedjeljak su otišli čak i korak dalje. iz Bruxellesa su de facto pravdali Vučićev režim tvrdeći da ispraćaj Mladića ipak nije bio održan uz državne počasti. Unatoč svim prisutnim Vučićevim ministrima, počasnom plotunu i svim elementima državnog protokola koji su pratili pokop.
Kos spasila obraz Unije
Časnu iznimku napravila je Europska povjerenica za proširenje Slovenka Marta Kos koja je otkazala ranije planirani posjet Srbiji. Jasno i glasno je poručila da je glorifikacija Mladića nespojiva s vrijednostima na kojima počiva europski put Srbije. Istaknuvši da povratak njegovih posmrtnih ostataka u Beograd podsjeća Europu na najmračnije stranice njezine novije povijesti. I naglasivši da će način na koji će se Srbija odnositi prema Mladićevoj smrti biti vrlo važan test za njezin europski put.
Slično je reagirao i povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Michael O‘Flaherty, poručivši da se zgraža nad javnim veličanjem čovjeka osuđenog za genocid u Srebrenici te pozvavši vlasti Srbije i Republike Srpske da mu se suprotstave. Belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot upozorio je pak da Srbija time ide upravo suprotnim smjerom od onoga što se očekuje od kandidata za članstvo u EU.
Vučić je, naravno, imao odgovor.
Obrazloženje Marte Kos nazvao je „vrlo kratkim, ali glupim, kao i obično. Što je jasan znak da politika koja je proizvela krvnika poput Ratka Mladića u Srbiji očito još nije pokopana.
Uoravo suprotno. Njegov ju je pogreb uskrsnio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....